Jedan od najomiljenijih hrvatskih svetaca Leopold Bogdan Mandić umro je 30. srpnja 1942. u talijanskom gradu Padovi.
Poznat je i po tome što je od jutra do mraka ispovijedao, dajući blage pokore vjernicima koji su mu dolazili. Umro je u 77. godini okružen braćom kapucinima koji su pjevali molitvu Salve Regina (hrv. Zdravo Kraljice). Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1976., a papa Sv. Ivan Pavao II. svetim 1982., piše povijest.hr.
Bio je visok samo 135 centimetara, ali je imao ogromnu snagu duha. Sv. Leopold Mandić jedan je od začetnika ekumenskog pokreta za jedinstvo kršćana. Naime, rođen je u Herceg-Novom u Boki Kotorskoj, većinskom pravoslavnom kraju. Često se molio za jedinstvo pravoslavaca i katolika, na nakanu “Da svi budu jedno”.
Ovako je opisan njegov pastoralni dan: “slaveći misu rano ujutro, sjedao bi u sobicu za ispovijedanje i tamo bi ostajao cijeli dan na raspolaganju pokornicima. Zadržao je taj način života kroz 40-ak godina, a da se nije ni najmanje tužio”.
Prije smrti Sv. Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi razoriti bombe. To se doista i dogodilo, ali je ostala sačuvana njegova ćelija i ispovjedaonica.