U nedjelju, 19. svibnja, u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage u Travniku, održano je zahvalno misno slavlje u prigodi 150. godišnjice rođenja sl. Božjeg Petra Barbarića.
Svetu misu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji 22 svećenika, među kojima je bio i ravnatelj Katoličkog školskog centra te rektor sjemeništa preč. Željko Marić, travnički dekan preč. Josip Lebo i provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Sebastian Šujević.
U prigodnoj homiliji, nadbiskup Tomo dotaknuo se života sl. Božjeg Petra kazavši kako je svetkovina Duhova smještena između Petrova rođenja i krštenja.
„Uoči Duhova je kao čovjek ušao u svijet ljudske zajednice. Tada je prvi put udahnuo i vjerojatno zbog toga također prvi put zaplakao, kao što to čine uglavnom sva novorođena djeca, i sigurno je svojim rođenjem obradovao roditelje i cijelu obitelj. A nakon Duhova udahnuo je krsnu milost Krista Spasitelja. Tim je pak činom ušao u svijet kršćanske zajednice Isusovih učenika i u njoj nastavio primati Božju riječ i ostala sredstva i znakove posvećenja kojima se, kako svjedoče kroničari njegova života, rado i često služio. I ne samo da je Božju riječ rado slušao i znakove posvećenja često primao, već je to, što je mnogo važnije, vršio na vrlo plodonosan način, jer je njegov život bio gladno i žedno polje koje je rado primalo Božje sjeme i rosu njegove milosti, pa je njegovo djelovanje, razmišljanje, suglasje i suradnja s Isusovim naukom donosilo brojne duhovne plodove“, obrazložio je propovjednik.
Predstavio je zatim, u kratkim crtama, Petrov životni put i školovanje u Travniku, a na kraju i potvrdu da je Sluga Božji u herojskom stupnju posjedovao teološke kreposti vjere, nade i ljubavi te u jednakom stupnju također njima pridružene stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Objasnio je kako, prema crkvenim propisima, „da bi bilo koji kandidat za oltar, koji nije mučenik, mogao biti proglašen blaženim, osim dokazanoga herojskog stupnja vršenja kreposti, potrebno je nepobitno dokazati, vođenjem još jednoga posebnog postupka, da se, po zagovoru upravo toga kandidata za oltar, zaista dogodilo čudo“, te obrazložio kako se trenutačno još čeka upravo taj četvrti nastavak postupka za proglašenje blaženim Petra Barbarića.
Pozvavši na molitvu za njegovu beatifikaciju istaknuo je kako je posebna karakteristika njegove duhovnosti bila velika pobožnost prema Srcu Isusovu. „Širio je tu pobožnost ne samo kod svojih drugova nego ponajviše u svome rodnom kraju i župi. Isto tako je štovao Blaženu Djevicu Mariju i molio joj krunicu svakodnevno od najranijega djetinjstva. Nabavljao je od kuće velike količine krunica, davao ih blagosloviti u Travniku i obogatiti oprostima, a onda ih slao u zavičaj potičući sve na marijansku pobožnost. Pokazivao je veliku revnost u apostolatu i među školskim kolegama a još više dok je preko praznika boravio kod kuće. Poučavao je i djecu u katekizmu i odrasle u vjerskim istinama, poticao ih na molitvu ili je zajedno s njima molio. Zanimao se za misije i pretplatio se bio i na jedan misijski časopis“, ispričao je mons. Vukšić.
Primijetio je nadalje kako je Petrova ljubav prema Crkvi i Vrhovnom svećeniku posebno došla do izražaja u rujnu 1895. kada je sl. Božji pokrenuo inicijativu, uz suglasnost poglavara, da se i Travničko sjemenište solidarizira s cijelim kršćanskim svijetom i dade zadovoljština Kristovu namjesniku zbog javnih uvreda koje su mu tadašnje državne vlasti nanosile.
Njegova posebnost pokazala se i u trenutku smrti kada je do izražaja došlo njegovo predanje u volju Božju, te je mons. Vukšić zaključio kako je pouka njegova života jasna: „vršenje svakodnevnih dužnosti jedini je ispravan način konkretnih odnosa s Bogom i ljudima, izgradnje boljega svijeta te je zato najkraći, najlakši i najpouzdaniji put u nebo.“
Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor KŠC-a Petar Barbarić pod ravnanjem Vlatke Čabro.
