Danas je spomendan svetog Ivana apostola i evanđelista, pisca Evanđelja po Ivanu, Prve, Druge i Treće Ivanove poslanice te, prema nekima, i knjige Otkrivenja.
Njegove se poslanice često nazivaju “poslanice ljubavi”, jer se, iako su kratke, ljubav u njima spominje 52 puta i u njima se može naći možda najljepša definicija Svevišnjega – Bog je ljubav. Među prvima je pošao za Isusom i bio prisutan u mnogim važnim trenutcima njegova ovozemaljskog života. Bio je najmlađi apostol i jedini apostol koji je ostao, zajedno s Djevicom Marijom, Isusovom tetom Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom podno raspetog Isusa koji je tada svoju Majku povjerio baš njemu da se za nju brine. Današnji sveti zaštitnik je ljubljeni Isusov učenik, najmlađi od dvanaestorice apostola. Sveti Ivan je rođen u ribarskom mjestu Betsaidi, na Genezaretskom jezeru.
Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka Saloma, koja se spominje na više mjesta u Novom zavjetu, i to kao pobožna žena koja je pratila Isusa na njegovom križnom putu, te kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća. Svetog Ivana je, zajedno s bratom Jakovom, jednom prilikom, dok su krpali mreže, pozvao sam Isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili. Njih su dvojica, zajedno sa svetim Petrom, bili najbliži Isusovi učenici, koji su mogli svjedočiti o posebnim događajima iz života svoga Gospodina. Tako su jedino oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je oživio Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu Tabor, kao i onda kada se smrtno znojio na Maslinskoj gori.
Zbog njihove vatrene naravi, Isus Ivana i Jakova naziva ”sinovima groma”. Primjerice, kad su se jednom vraćali iz nekog samarijskog sela koje nije htjelo primiti Isusa i apostole, njih su dvojica predložila Isusu da pošalje vatru s neba i uništi mjesto. No, unatoč takvoj žestokoj naravi, obojica će itekako posvjedočiti ljubav i vjernost svome Učitelju. Dok će Jakov prvi od apostola podnijeti mučeničku smrt, sveti će Ivan svoju vjeru u uskrslog Gospodina svjedočiti životom, posebno osnivajući kršćanske zajednice i posvećujući se pisanju. Nakon Marijine smrti, koju joj je Isus na križu povjerio kao svoju majku, putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otišao u Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava.
Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otoku Patmosu u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro. Umjetnici ga obično prikazuju s perom, a njegov je simbol orao, što treba gledati u svjetlu posebne dubine njegove misli. Poznata je rečenica ranokršćanskog pisca Origena, koji kaže ovako: ”Cvijet Biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje. Njegove se pak poslanice često nazivaju ”poslanice ljubavi”, jer se ljubav u njima spominje preko 50 puta.
Štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, zazivaju ga kod opeklina, žrtava požara, a štuje se i kao zaštitnik prijateljstava. Njegovo evanđelje svjedoči o posebnoj blizini s Isusom
