Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave Svetog Georgija (Juraj), jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za kršćansku vjeru. Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu.
Blagdan Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za kršćansku vjeru, obilježava se u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i jedna je od najčešćih slava pravoslavnih Srba. Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao kršćanin, majka se preselila u Palestinu, gdje je dječak odrastao. Već u 20. godini dospio je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana.
U to vrijeme, car je započeo veliki progon kršćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on kršćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru. Tamnica, okovi, krvave rane po cijelom tijelu i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića. On se neprestano molio Bogu i Bog ga je iscjeljivao i spašavao smrti na veliko divljenje naroda. Kada je Đorđe molitvom uskrsnuo jednog mrtvaca, mnogi su primili vjeru Kristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra.
Sveti Georgije ubija zmaja
Car je napose odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sječenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu prije pogubljenja, a Sveti Đorđe posječen je 303. godine.
Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odjelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnog zmaja. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odijelu (vjerojatno carica Aleksandra). Zmaj na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je “proždirala” brojne nevine kršćane.
Sveti Georgije ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “bezboštvu”. Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odnio nad zmajem vjerojatno se misli na zaustavljanje progona kršćana koji je provodio car Konstantin.
Blagdan sa najviše običaja
Đurđevdan je u srpskom narodu blagdan sa najviše običaja, koji se razlikuju po sadržini od regije do regije. Prema vjerovanju, na današnji dan se sreću zima i proljeće. Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu.
Vjeruje se da vjenčić, kao svojevrstan simbol, ukućanima donosi zdravlje, a polju urod, štiti od uroka, daruje plodnost, vraća ljubav. Đurđevdan je blagdan stočara, pa su se običaji najduže zadržali u planinskim krajevima.
Romi tradicionalno slave Đurđevdan kao jedan od najvećih blagdana koji simbolizira dolazak proljeća. Blagdan je radosti i veselja, a ispunjen je i brojnim običajima. Sijeku se vrbe i onda se one stavljaju na kuće. Djeca uglavnom dolaze navečer i skidaju te vjenčiće. Vjenčić ukraden sa djevojčine kuće predstavlja to da onaj koji ga ukrade jednog dana može da postane njen budući muž.
