Sveti Franjo Asiški, čiji se dan obilježava 4. listopada, ove je godine u središtu velike obljetnice: prošlo je 800 godina od njegove smrti. Život sina imućnog trgovca koji je izabrao siromaštvo i služenje drugima ostavio je trag koji seže daleko izvan njegova rodnog Asiza.
Franjo je rođen u Asizu krajem 1181. ili početkom 1182. godine. Njegov otac Pietro di Bernardone trgovao je tkaninama, a mladi Franjo odrastao je u blagostanju. Privlačili su ga viteški ideali i vojna slava. Sudjelovanje u ratu, zarobljeništvo i bolest prethodili su postupnom zaokretu u njegovu životu
Prema franjevačkoj životopisnoj predaji, u crkvici svetog Damjana doživio je poziv Raspetoga da obnovi njegovu crkvu. Počeo je popravljati zapuštene crkvice, a taj je poziv u crkvenom tumačenju dobio i šire značenje duhovne obnove. Pred asiškim biskupom odrekao se očinske baštine. Te događaje i njihov smisao prikazuje kateheza Benedikta XVI. o svetom Franji.
Susret s ljudima od kojih je zazirao
Posebno snažno svjedočanstvo ostavio je sam Franjo u svojoj Oporuci. Prisjećajući se početaka obraćenja, opisao je koliko mu je nekoć bilo teško susretati ljude oboljele od gube. Služeći im, doživio je promjenu: ono što mu je izazivalo odbojnost postalo mu je izvor unutarnje radosti.
U istom spisu braću potiče na pošten rad, jednostavnost i vjernost Evanđelju. Taj osobni zapis približava Franju kroz konkretne odnose i odluke. Siromaštvo koje je prihvatio značilo je i izlazak iz sigurnosti vlastitog položaja, prema ljudima koji su živjeli na rubu zajednice.
Njegovu načinu života ubrzo su se pridružili prvi drugovi. Prema povijesnom prikazu Reda manje braće, papa Inocent III. odobrio je 1209. njihov oblik života. Mala zajednica potom se širila, noseći poziv na obraćenje, bratski život i služenje.
Sveti Franjo nadahnuo je i Klaru Asišku, uz koju se razvila zajednica klarisa. Konačno Pravilo Reda manje braće potvrdio je papa Honorije III. 1223. godine. Franjevačka kronologija njegova života pokazuje kako se od prvih sljedbenika postupno oblikovala velika duhovna obitelj.
Susret sa sultanom usred rata
Među važnim događajima Franjina života bio je susret s egipatskim sultanom al-Malikom al-Kamilom 1219. godine, u vrijeme Petoga križarskog rata. Franjo je s bratom Iluminatom prešao u muslimanski tabor i razgovarao sa sultanom.
Točan sadržaj njihova razgovora nije poznat, na što upozorava i prikaz objavljen u vatikanskoj publikaciji o Svetoj zemlji. Susret se u crkvenoj tradiciji pamti kao važan primjer približavanja drugome u okolnostima neprijateljstva. Franjina želja da naviješta vjeru povezuje se pritom s poštovanjem prema sugovorniku.
Pjesma stvorenja i zahvalnost Bogu
Godine 1225., teško bolestan i oslabljenog vida, Franjo je sastavio Pjesmu stvorenja, poznatu i kao Pjesma brata Sunca. U njoj hvali Boga po suncu, mjesecu, vodi, vatri i zemlji. U istu molitvenu cjelinu ulaze oprost, podnošenje patnje i prihvaćanje smrti.
Franjevački prikaz Pjesme stvorenja naglašava da je takav pogled proizašao iz njegove vjere: sva su stvorenja djelo istog Stvoritelja. Iz toga rastu zahvalnost, osjećaj povezanosti i odgovornost za svijet koji je čovjeku povjeren.
Osam stoljeća nakon smrti
Franjo je umro navečer 3. listopada 1226. u Porcijunkuli, pokraj Asiza. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 1228. godine. Njegov se dan u crkvenom kalendaru obilježava 4. listopada, a franjevačka obitelj 2026. obilježava 800. obljetnicu njegova preminuća.
Obljetnica vraća pozornost i na pitanja koja njegov život otvara danas: kako se odnosimo prema najslabijima, koliko prostora ostavljamo miru i opraštanju te umijemo li zahvalno čuvati ono što nam je povjereno.
