Sveti Teodozije rodio se u Kapadociji u Maloj Aziji oko 424. godine. Kao mladić u crkvi je vršio službu čitača (lektora). On je tu službu shvatio najozbiljnije pa je to činio s razumijevanjem onoga što čita. Osobito su ga dirnule one Isusove riječi, da će svatko tko ostavi oca, majku, braću i sestre, poradi evanđelja, postići mnogo više i na koncu život vječni.
Teodozije je odlučio poći u Jeruzalem kako bi postao redovnik pustinjak. Nije trebalo proći mnogo vremena i Teodozije je postao najznamenitiji vođa redovnika toga doba u Palestini. Brzo se raširio glas o njegovu pokorničkom i svetom životu i oko njega se sve više skupljalo vjernih učenika. Teodozije je najprije sagradio jedan samostan u blizini Betlehema. Potom je nastalo i cijelo naselje za hodočasnike, za bolesne i za stare i nemoćne. Osnovao je znameniti samostan u pustinji Ginda uz Mrtvo more, u kojem je boravilo stotinjak eremita različitih narodnosti (Grci, Armenci, Arapi….). Uživao je veliki ugled te ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica diljem Palestine.
Kad se pojavilo krivovjerje o Isusu kao Osobi, Teodozije, unatoč carevu zahtjevu da i on stane uz krivovjerje, ostaje vjeran svojoj pravoj vjeri. Car Anastazije tada pošalje Teodozija u sužanjstvo na 10 godina. Nakon isteka toga vremena vratio se sveti redovnik opet u svoj samostan. Provodeći svoj redovnički život pokornički i sveto, još je mnoga dobra učinio svojim primjerom, naukom i djelima. Umro je 529. godine. Doživio je dakle 105 godina.
Izliječio je jednu ženu “s koje je otpadala koža poput trnja”. Premda bi opis više odgovarao gubi ili nekoj kožnoj bolesti, u tradiciji se vjeruje da je to bio rak, te je jedan od zaštitnika bolesnih od raka.
