Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana, koje Katolička crkva obilježava 1. i 2. studenoga, i vjernici diljem Bosne i Hercegovine i danas će, kao i prethodnih dana, posjećivati groblja te uređivati grobove svojih najmilijih, pripremajući ih za ove posebne dane posvećene vjeri, molitvi i sjećanju na pokojne.
Uređivanje grobova, polaganje cvijeća i paljenje svijeća dio su tradicije kojom se vjernici prisjećaju svojih pokojnih članova obitelji, prijatelja i svih onih koji su ostavili trag u njihovu životu. Groblja ovih dana postaju mjesta tišine, molitve i susreta, a brojni će vjernici na grobovima svojih najmilijih zapaliti svijeće i pomoliti se za njihove duše.
Iako se blagdan Svih svetih često povezuje s odlascima na groblja i sjećanjem na preminule, važno je razlikovati ga od Dušnog dana, koji slijedi dan kasnije.
Blagdan Svih svetih, koji se obilježava 1. studenoga, posvećen je svim poznatim i nepoznatim svecima, kanoniziranima i onima koji nisu službeno proglašeni svetima, a svojim su životom svjedočili vjeru i činili dobro. Budući da kroz povijest nije bilo moguće zabilježiti imena svih svetih, Crkva je ustanovila zajednički dan njihova spomena.
Blagdan Svih svetih u kršćanskoj se tradiciji obilježavao još u ranim stoljećima, iako se prvotno slavio na različite datume. U pojedinim krajevima bio je vezan uz proljeće i spomen na sve mučenike, a 835. godine, dekretom pape Grgura IV., službeno je premješten na 1. studenoga.
Dušni dan, koji se obilježava 2. studenoga, posvećen je sjećanju na sve pokojne. U narodu se često naziva i Danom mrtvih, a obilježava se molitvom za preminule i posjetima grobljima.
Njegovo se podrijetlo povezuje s krajem 10. stoljeća, kada je opat Odilo iz Clunyja u Francuskoj oko 998. godine uveo poseban dan molitve i spomena na sve preminule članove svoje redovničke zajednice. Taj se običaj ubrzo proširio na druge samostane, a potom i na cijelu zapadnu Crkvu.
Za brojne vjernike Svi sveti i Dušni dan imaju posebno značenje. Uz uređivanje grobova, cvijeće i upaljene svijeće, ovi su dani prilika za molitvu, zahvalnost i prisjećanje na one koji više nisu među nama, ali trajno ostaju dio obiteljskih uspomena i života svojih najmilijih.
