Vitežani su 23. travnja proslavili Sv. Juraja mučenika, nebeskog zaštitnika ove, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, najveće župe.
Svetu misu, uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Velimira Bavrke i nekoliko svećenika, predslavio je fra Ivan Šarčević, profesor sarajevske Franjevačke teologije. Na početku propovijedi, fra Ivan je napomenuo kako je za ovu župu i mjesto danas važan dan, proslava zaštitnika Sv. Jurja te kako toga svetca štuju i drugi ljudi i vjernici, i pravoslavni i Romi te kako svatko daje svoj poseban pečat ovome, kazali bismo, starom svecu, jednom od najstarijih u kršćanstvu, ali obavijenom više legendama nego povijesnim podacima.
„Od starina, od početka IV. stoljeća od kako se slavi ovaj svetac do danas, a posebno u vremenima viteških borbi štovao se ovaj kršćanin-vojnik. Predaja kaže da je nastradao na današnji dan 303. godine, za vrijeme cara Dioklecijana, negdje u Palestini ili Nikomediji, kao rimski vojnik koji se nije htio odreći svoje vjere što su od njega tražili pretpostavljeni. Juraj je zaštitnik nekih država (Engleske, Portugala, Katalonije, Litve), nekih gradova i mjesta (Sućuraj, Kaštel Sućurac, Đurđevik, Đurđenovac), planinskih uzvisina i visova. Zaštitnik je od rata, od svih bolesti vezanih uz rat, kao i svih zanimanja koja su vezana za rat i ratovanje. Juraj je vojnik, viteškoga ponašanja“, tumačio je fra Ivan te kazao kako zapravo gotovo i ne poznajemo život ovoga sveca:
“Legenda kaže da je u jezeru pored jednoga gradića živio opasni i goropadni zmaj. Taj je jeo ljude. Vladao je strah. Tražili su savjet i dogovor s vladarom pa su odlučili u dogovoru sa zmajem svakoga jutra kraj jezera ostaviti dijete ili mladu osobu. Roditelji su izručivali svoju djecu zlom zmaju. I došla je i na red vladareva kći, neki kažu kraljevna. I baš u trenutku kad je zmaj htio proždrijeti djevojku naišao je na konju vojnik Juraj i svojim kopljem/mačem probo glavu zmaju, zaštitio djevojku i oslobodio ljude straha i strašnih nevolja”, kazao je propovjednik te naglasio kako je najvažnija stvar ta što se Juraj usprotivio, ustao i uništio zlo, a zaštitio je nevinu osobu. “U tom podatku leži smisao slavljenja sv. Jurja kao sveca i uzora: otpor prema zlu. Legenda jasno kaže: zlo postoji, ono je strašno, moćno. Opakost zla je u tome da ono ‘jede’, uništava ljude, a ljudi su redovito toliko u strahu da stupaju u ugovor/dogovor sa zlom, navikavaju se na zlo”, apsotrofirao je fra Ivan.
Uz to, kazao je, legende nas oplemenjuju, pa tako i ova Sv. Juraja i zmaja. „Zar nismo kao mali otvorenih očiju gledali u sliku Svetoga Jurja i divili se snazi čovjeka koji uništava ‘neprijatelja’. A gdje je danas ta snaga, gdje smo putem izgubili smisao za dobro, zašto smo prepuni oportunizma, divljenja zlu i udvaranja opakima. Nema više aždaja i zmajeva, ali imaju drugi zmajevi: ima zmajeva u kući, kućnih bogova, ima zmajeva u zajednicama – domaćih bogova koji sve određuju, na poslu, u politici, u crkvi ima neupitnih ljudi koji smatraju da iznad njih nema nikoga, da mogu raditi što hoće, da za njih drugi trebaju raditi, da čak mogu uništavati ljude, ljudsko zajedništvo i socijalnu pravdu“, upozorio je propovjednik te zaključio kako se Sv. Juraj nije zastidio Isusa, nije odustao od dobra, već je svojom smrću – kao poraženi i gubitnik – proslavio svoga Učitelja i Gospodina Isusa.
Po završetku misnoga slavlja, već tradicionalno, ispred župne crkve upriličeno je pučko veselje.
Viteška župa Sv. Juraja broji 9 838 župljana i 3 942 obitelji. Djece do sedam godina je 603, osmoškolaca 808, srednjoškolaca je 470 te studenata 354. U inozemstvu živi 1 307 župljana.
Nedjelja.ba
