Na Misijsku nedjelju, 18. listopada, u sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova, vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić zaredio je za đakone sedmoricu kandidata, među njima i četvoricu Afrikanaca.
U zajedništvu s mons. Vukšićem bili su vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, OFM, provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te 30-ak svećenika
Nakon svečane procesije oko katedrale na početku misnog slavlja nadbiskup Tomo pozdravio je nazočne, a posebice đakone. „Danas ćemo zajedno s vama moliti za vas kako bi ovaj čin primanja svetog reda đakonata bio na vašu duhovnu izgradnju, na porast Crkve Božje tamo gdje vas Providnost u vašem budućem svećeničkom zvanju bude vodila. Molit ćemo dragoga Boga da blagoslovi roditelje, odgojitelje, prijatelje, poznanike i svećenike koji su im pomagali do sada na njihovom putu“, kazao je mons. Vukšić potičući okupljene na obraćenje da Bog „sve ono što nije bilo dobro u našem dosadašnjemu životu oprosti, a podrži u svemu onome što je do sada bilo dobro i lijepo, kako bismo to mogli nadograđivati“.
Tko su novi đakoni?
Za Vrhbosansku nadbiskupiju:
Zoran Miličević, sin jedinac Ivice i Mare rođ. Čakar, rođen je 28. lipnja 1996. Dolazi iz župe Sv. Josipa – Rankovići. Među kandidate za đakonat i prezbiterat primljen je 2023. Službu čitača primio je 2024., a službu akolite 2025. Svoje teološko obrazovanje uspješno je priveo kraju diplomiravši 29. rujna na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.
Petar Kolak, sin jedinac pokojnoga Dragutina i Dijane rođ. Brizar, rođen je 3. studenoga 2002. Dolazi iz župe Srca Marijina – Skopaljska Gračanica – Humac. Među kandidate za đakonat i prezbiterat primljen je 2024. Službu čitača primio je 2025., a akolite u ožujku 2026. Svoje teološko obrazovanje uspješno je priveo kraju diplomiravši 13. listopada na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.
Za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu:
Fra Filip Jakov Šero, sin Dragana i Ivanke rođ. Toljušić Milić, župa Sv. Juraja mučenika u Vitezu. Rođen je 2001. u Zagrebu. Godinu postulature proveo u samostanima u Visokom i Mostaru, a novicijata 2020./2021. u samostanu Sv. Ante na Humcu u Ljubuškom. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 10. listopada u Vitezu. Filozofsko-teološki studij započeo na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2021.-2025.), a završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao 28. rujna.
Za Franjevačku provinciju Sv. Franje u Africi:
Fra Alexander Tusiime, sin Georgea i pokojne Veregaride, župa Sv. Andrew u Rwohu, Uganda. Rođen je 1992. u Kitoju, Uganda. Kršten je i krizman u Rushanju.
Fra Fraser Kizito Chipata, sin Atanasia i Annes, župa Sv. Andree Kaggwe u Lilongweu, Malavi. Rođen je 1994. u Lilongweu, Malavi. Kršten je i krizman u Lilongweu.
Za Franjevačku neovisnu kustodiju Naše Gospe od Kibeha Burundi-Ruanda:
Fra Olivier Dukunze, sin Angleberta i Devote, župa Svetih uganskih mučenika Gasura, Burundi. Rođen je 1991. u Tabi, Burundi. Kršten je i krizman u Munaniri.
Fra Théophile Habimana, sin Antoinea i Josephine, župa Bezgrešnog začeća BDM u Kabayi, Ruanda. Rođen je 1993. u Ngororero-Muhanda, Ruanda. Kršten je i krizman u Kabayi.
Sva četvorica godinu postulature proveli su u Tanzaniji (2016./2017.), a novicijata u samostanu u Mbarari u Ugandi. Primili su službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položili su 3. listopada 2025. u Sarajevu, a teološki studij su završili na Franjevačkoj teologiji i na KBF-u u Sarajevu tijekom 2026.
Poslije predstavljanja kandidata nadbiskup je uputio prigodnu homiliju koju je naslovio Neka svaki jezik ispovijeda, da Isus Krist jest Gospodin.
Misijsko je poslanje osnova Crkve
Na početku je podsjetio kako je 28. nedjelja kroz godinu Misijska nedjelja koja je posvećena misijskom poslanju, misionarima i svima koji na bilo koji način pomažu i podržavaju, molitvom i doprinosima, plemenito djelo širenja evanđelja i zasađivanja novih zajednica Crkve Kristove. „S druge strane, radosni smo što će upravo za vrijeme ove mise red đakonata primiti sedmorica naše braće: trojica Hrvata iz ovoga starog dijela Crkve, koji svoje daleke početke ima čak u propovijedanju i djelovanju jednog učenika apostola Pavla (usp. 2 Tim 4,10), i četvorica iz afričkih zemalja: Ugande, Malavija, Burundija i Ruande, mladih crkvenih zajednica koje su nastale tijekom novijih stoljeća kao plod misionarskoga djelovanja“, ustvrdio je i naglasio kako su to dvije teme života Crkve Kristove: misije i sakrament reda, koje se vrlo sretno danas povezuju u jednu cjelinu.
Nadalje je kazao kako je Isus postao čovjekom da ljude vrati u stanje dobrote, da ljudsko stvorenje ne bude daleko od života Božjega, kako bi ljudi odložili prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, kojega varave požude vode u propast, i da obuku novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine, odnosno započinjanje novoga života u Kristu. (Ef 4,22-24).
.jpg)
„Osim što je postao čovjek i uskrsnuo radi vječnog spasenja svakoga čovjeka, Isus je došao u ovaj svijet također zato da i njega svojim primjerom i naukom preobrazi, kako bi mogli zaživjeti novo nebo i nova zemlja, veliki i sveti Šator Božji s ljudima, u kojemu će Bog prebivati s njima, odnosno kako bi svi narodi i rase bili složan narod Božji, a on Bog s njima (Otk 21,1)“, dodao je i na tragu toga ukazao kako se u svrhu spasenja čovjeka i nastanka novoga neba i nove zemlje, Isus poslije uskrsnuća više puta ukazivao nekim svojim učenicima i poticao ih da nastave njegovo djelo. Objasnio je kako su ohrabreni apostoli, poslušni Isusovoj želji, otišli i propovijedali posvuda, a Gospodin je surađivao u njihovu djelovanju i utvrđivao Riječ popratnim znakovima.
„Riječi da učenici pođu po svijetu i navješćuju evanđelje svemu stvorenju istovremeno su Isusova želja i zapovijed i poznate su pod imenom ‘sveopće poslanje’ Crkve i odnosi se doslovce na svakoga njezina člana (…) Ovo poslanje je sveopće također u povijesnom smislu, što znači da je svaki dan ljudske povijesti, sve do kraja vremena, jednako predviđen za njegovu provedbu. Poslanje je sveopće i u zemljopisnom smislu, jer cijela Zemlja je stvorenje Boga, kojemu je drag svaki njezin dio te stoga želi da se posvuda čuje Riječ Božja“, rekao je nadbiskup Tomo naglašavajući kako osim svjedočenja evanđelja u redovitim prilikama života i djelovanja, u svrhu širenja evanđelja mnogi su kršćani, posebice svećenici, redovnici i redovnice, a u novije vrijeme i brojni vjernici laici, odlazili u daleke krajeve i među ljude, koji nisu poznavali Krista.
„Danas u ovom euharistijskom slavlju u sarajevskoj katedrali svjedoci smo velikoga dara Božjeg u obliku sretnoga događaja, u kojemu smo svjedoci susreta i suradnje Crkve iz Europe i crkvenih zajednica iz Afrike. Ovaj događaj je plod ponajprije općega poslanja kršćana u službi širenja Evanđelja. On je plod također posluha tom poslanju i spremnosti naše pokrajinske Crkve, a u ovom primjeru Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Vrhbosanske nadbiskupije te njihovih odgojnih i obrazovnih ustanova, da u službi općega poslanja Crkve pomognu zajednicama u Africi. Ovaj događaj je isto tako plod otvorenosti afričkih crkvenih zajednica, da osluškuju iskustva starijih Crkava i prihvate njihovu pomoć“, kazao je i čestitao odgojnim ustanovama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koje su, kroz odgoj i studij đakona, koji potječu iz raznih naroda, rasa, jezika i kultura, utjelovili Isusovo opće poslanje i djelom ga danas radosno pokazuju crkvenoj i društvenoj javnosti.
Zahvalivši se također dvjema afričkim franjevačkim zajednicama za povjerenje, koje su imali i poslali u Bosnu svoje kandidate radi priprave za redovničko i svećeničko zvanje istaknuo je radost što će sva sedmorica đakona u narednim mjesecima zajedno obaviti dodatnu pripravu i usporedno svoje đakonsko pastoralno iskustvo stjecati u župnim zajednicama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Bosni Srebrenoj u koje će biti raspoređeni.
Čin đakonskog ređenja
Poslije propovjedi kandidati za ređenje izrazili su spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te poštovanje i poslušnost dijecezanskom biskupu i zakonitom redovničkom poglavaru. Uslijedila je molitva Litanija Svih svetih, tijekom koje su kandidati ležali prostrti na tlu, izražavajući potpunu predanost Bogu i povjerenje u njegovu milost. Nadbiskup Tomo polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima je podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni, uz pomoć svojih župnika, obukli liturgijsku odjeću te na kraju obreda primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku, i s njim izmijenili cjelov mira, a zatim pristupili služenju kod oltara.
.jpg)
Na kraju misnog slavlja mons. Vukšić uputio je kratki govor čestitajući novim đakonima koje je prozvao imenom te im osobno uručio potvrde o ređenju.
Misno slavlje animirao je zbor franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
Sarajevska prvostolnica tako je još jednom pokazala univerzalnost Katoličke Crkve koja je otvorena svim narodima i ljudima. Za vrijeme mise na predivan način pokazana je i važnost djelovanja misionara te da misijski duh ne poznaje granice, nego spaja različite narode i kulture u zajedničkoj Kristovoj vjeri.
