Posljednjih mjeseci kod poslovnih subjekata i građana u opticaju je oko 30 milijardi kuna. To je posljedica inflacije i pokazuje da se gotovina koja je čuvana u slamaricama počela da se troši. Međutim, pala je tražnja zbog promjene u eure, kaže izvršni direktor sektora za gotovi novac HNB-a Tihomir Mavriček.
Povlačenje viškova kune počelo je u rujnu ove godine, nakon turističke sezone i bit će nastavljeno postepeno. Rok za zamjenu papirnih novčanica je neograničen, dok je rok za zamjenu kovanica tri godine.
Zbog negativnog utjecaja na okolinu, odnosno primjesa boje na novčanicama i zaštitnih elemenata, zamijenjene novčanice se više ne spaljuju nego se usitnjavaju rezanjem na komadiće manje od milimetra, a ta masa se koristi kao izolacija u javnim građevinskim radovima.
Radi se o ogromnoj masi materijala.
,,Kad bi novčanice koje ćemo povući, njih oko 500 milijuna komada, posložile jednu na drugu, visina bi iznosila gotovo 50 kilometara ili kao šest Mont Everesta”, kažu iz HNB, prenijela je Hina.
Također, 5200 tona preostalih kovanica, za koje se računa da će biti vraćene, prodavat će se kao sirovina nakon topljenja.
Kada kunu zamijeni euro u opticaju će biti ista količina novca. Na primjer, broj novčanica od 100 kuna zamijenit će proporcionalan broj novčanica od 10 i 20 eura.
Kuna kao papirnati i metalni novac i lipe kao kovanice u apoenima manjim od jedne kune uvedeni su u upotrebu 30. svibnja 1994. na Dan državnosti. Prethodno, državna Komisija za novac odlučila krajem kolovoza 1991. da će se trajni novac u Hrvatskoj, nakon hrvatskog dinara, zvati kruna, a njegov stoti dio banica.
Za krunu je proveden natječaj i odabrano rješenje, ali je naknadno, u srpnju 1993., nakon prijedloga deset poslanika sabor je donio odluku da će se hrvatski novac zvati kuna.
Dio javnosti pokazao je javni otpor ističući da je novac s tim imenom opterećen negativnim povijesnim naslijeđem Pavelićeve NDH, a povjesničari da je odluku naložio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman.
