U vrijeme srednjovjekovne Bosne na području Viteza se nalazio i utvrđeni grad Škaf ili Bosnić.
Grad se nalazi kod sela Viteza, jugoistočno od Travnika sakriven među okolnim brdima na jednoj glavici (kota 757).
Prema Ivanu Kujundžiću naziv mu potječe od romanske riječi sciava (prirodna pećina, prokop, duplja), jer se pod nekadašnjom gradinom nalaze tri pećine.
Danas se vide ostaci samo ostaci starog grada. Komadići zida s malterom i pet do šest malih stepenica. Oskudni ostaci utvrđenja ne omogućavaju ni približno točnu idealnu restituciju.
Pretpostavlja se da grad nije opstao, između ostalog, i zato što nije imao dobru opskrbu vodom. Pitanje vodosnabdijevanja je pored dobrog položaja za obranu bio jedan od preduvjeta da na nekom lokalitetu nikne utvrda. Pitanje vodosnabdijevanja ovog srednjovjekovnog grada je riješeno vrlo maštovito, i svakako intrigantno, pisao je na svom blogu Anto Zirdum.
“Prirodna gradina, od podnožja tj. mjesta gdje se potočić Milašinovac ulijeva u Pralu do vrha, visoka je oko 150 m. Sam vrh dugi je greben od nekoliko stotina metara kojeg tvore potpuno okomite stijene i čine od njega prirodnu tvrđavu koju je trebalo samo malo dozidati. Najzanimljiviji je upravo početak tog grebena gdje se odmah uočavaju znakovi ljudskog uređivanja prirodne stijene, na kojoj su neki davni doseljenici , najvjerojatnije u 7. stoljeću podigli žrtvenik bogu Jarovitu”, piše Zirdum.
Zirdum navodi i kako je cijelo podgrađe puno manjih pećina.
“Dvjestotinjak metara od ušća Milašinovca (u topografskim kartama to je Gradski potok) u Pralu idući uz put koji je uz Milašinovac, na desnu stranu, trideset metara iznad potoka i puta nalazi se ulaz u pećinu, otvora 1×0,70 m. Speleolozi su istražili tu pećinu i utvrdili da je duga 44 m, široka od 0,80 do 6 m, visoka od 0,50 do 4 m a ukupne površine 90 metara četvornih. Pećina nije bila pogodna za život jer ima uski hodnik dug desetak metara koji se spušta pod kutom od 30 stupnjeva ali je mogla poslužiti kao sklonište u slučaju opasnosti jer je prozračna – ima prirodnu ventilaciju. Naime odozgo kroz otvor s vrha u nju ulazi zrak. Nadsloj od krečnjačkih stijena nije debeo (oko 20 m) a kroz njega postoji otvor prema gore.
Na duguljastoj zaravni u pravcu sjever jug na osnovu kojih se zaključuje da se utvrđenje pružalo u istom pravcu u dužini oko 55 m i širini koja je varirala od 8 do 9 m.
Prema razmještaju ostatka zidova izgleda da utvrda nije imala pravilan geometrijski oblik nego da su gradski bedemi pratili tok terenskih slojnica.
Pravokutni oblik tlocrta s ostacima zidova na južnoj strani veličine oko 11 x 8,7 govori nam da je to prije mogao biti utvrđeni dvor, nego pravokutna kula, koja bi za ovaj lokalitet i svoj povijesni značaj, s ovim dimenzijama, bila prevelika.
