Proslava Nove godine je jedan od najstarijih ljudskih običaja, koji datira još prije nekoliko tisuća godina.
Sumerani su prvi počeli obilježavati dolazak nove godine prije više od 4.000 godina, a zapisi o tradicijama i ritualima vezanim za ovaj period postoje i među starim Rimljanima, Kinezima, Egipćanima, Germanima i drugim drevnim civilizacijama. Svaka je kultura imala svoj kalendar kojim se određivao godišnji ritam. U različitim kalendarima godina je počinjala na različite datume. Tako su drevni Egipćani slavili dolazak nove godine u srpnju, Kinezi i Grci u proljeće, Židovi u rujnu ili listopadu. Iznimka je bio stari Rim.
Naime, kako je koji car došao na vlast, tako je mijenjao datum početka godine. Prvi dan mjeseca januara (siječnja) odabran je kao početak nove godine 153. pr. Kr., a već je postojao običaj da rimski dužnosnici preuzimaju jednogodišnju službu upravo 1. siječnja. Na latinskom se taj mjesec zvao januarius i bio je posvećen Janu, bogu početaka, pa se činilo logičnim na takav dan početi novu godinu. Rimski je običaj na taj dan slaviti, bučiti i darivati rođake, što smo preuzeli i uklopili u svoju tradiciju.
Drugo objašnjenje za odabir ovog datuma je proglašenje Julija Cezara božanstvom, što se dogodilo 1. siječnja 42. pr. Kr. Narodi koji su se doselili u Europu tokom i nakon propasti Rimskoga carstva smještali su prvi dan nove godine obično u proljeće, kad se budi čitava priroda i počinje novi život za biljke i životinje, a time i za ljude. Tako su i naši preci slavili novu godinu u proljeće. Europski su narodi imali različite kalendare dok papa Grgur XIII nije uveo novi kalendar. Dotad je u nekim zemljama na snazi bio julijanski kalendar, a novi je prozvan gregorijanskim po dotičnom papi.
Reformirani kalendar donio je nekoliko novosti. Papinskom bulom određeno je da će od 1582. početak godine opet biti 1. dan mjeseca siječnja. Tada su uvedene i prestupne godine, a određeno je i novo pravilo izračuna datuma za Uskrs. Najneobičnija odluka pape Grgura XIII. bila je da nakon 4. listopada 1582. slijedi 15. listopad 1582. godine. Za dolazak nove godine još se vežu neki zaista neobični običaji, od nošenja nove odjeće zbog sreće do razbijanja tanjira pred ulaznim vratima. Prema nekim vjerovanjima, na novodišnju noć treba pojesti 12 grozdova grožda ili čak 12 grejpova za svaki mjesec u godini. Možda je najljepši običaj onaj u Japanu – svima treba oprostiti kako bi zaista bili spremni za novi početak.
