Dok se mnogi njegovi vršnjaci posvećuju računalnim igrama i društvenim mrežama, osmaš Srećko Botić iz Viteza dane provodi uz životinje, u prirodi i radu na svojoj maloj, ali izuzetno bogatoj farmi.
Ovaj učenik osmog razreda osnovne škole, svakodnevno se brine o čak 150 životinja i ptica. Na farmi, koju s ljubavlju i predanošću održava, žive kokoši, patke, guske, ćurke, zečevi, ovce, krave, svinje, konj, golubovi i ukrasne ptice. Iako još vrlo mlad, Srećko o svakoj životinji vodi računa s nevjerojatnom odgovornošću i znanjem. „Htio bih jednog dana nabaviti i pčele, ali prvo se moram educirati. Med nije samo tako proizvesti“, kaže Srećko ozbiljno, pokazujući zrelost koja često iznenadi i odrasle.
Nažalost, nije sve idilično. U razgovoru s nama ispričao je kako su mu psi lutalice napali i usmrtili nekoliko ovaca, a neke teško ozlijedili. Ipak, ni ti teški trenuci nisu ga obeshrabrili – uzgoj i briga za životinje ostaju njegova najveća ljubav. Sav prihod od prodaje jaja koristi kako bi kupio hranu za svoje životinje. S obzirom na to da svakodnevno najmanje tri sata provodi čisteći torove i nastambe, njegova farma izgleda uredno i organizirano – „pod konac“, kako sam kaže.
Zanimljivo je i to da je Srećko vegetarijanac. Još kao mali, probao je svinjetinu – i više nikada. „Jednostavno mi ne prija meso, ne mogu ga jesti“, objašnjava bez imalo oklijevanja. Pomalo ga žalosti što danas neki osnovci ne znaju kako izgledaju domaće životinje uživo. „Neki misle da ćurka ima četiri noge“, govori kroz osmijeh, ali se iza toga krije ozbiljna poruka – sve je manje djece povezane s prirodom i osnovama života na selu.
Unatoč svim obavezama, Srećko je vrlo dobar učenik i sve školske i farmske dužnosti obavlja na vrijeme. Njegova priča prava je inspiracija – dokaz da se rad, ljubav prema prirodi i odgovornost mogu razvijati od najranije dobi.
Više o ovoj temi pogledajte u videouratku Srećka Stipovića:
