U Bosni i Hercegovini 521 dan ili skoro godinu i pol nije urađena nijedna kadaverična transplantacija (presađivanje organa sa preminule osobe), dok samo u Federaciji BiH na transplantaciju jetre čeka 29 pacijenata, na transplantaciju bubrega 225, rožnice 21 i srca 25, podatak je koji smo dobili iz Centra za transplantacijsku medicinu Federalnog ministarstva zdravstva, piše Faktor.
No naša zemlja ne može se pohvaliti ni sa brojem urađenih transplantacija sa živih donora.
Bolesnici desetljećima čekaju priliku
Prema riječima Tomislava Žuljevića, predsjednika Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika, U Federaciji BiH tokom prošle godine urađeno je ukupno sedam transplantacija bubrega u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) i Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla.
Od početka ove godine u zdravstvenom centru u Tuzli urađene su još dvije transplantacije buberaga također sa živih donora.
,,Stanje je nažalost i dalje teško ako uzmemo u obzir da na transplantaciju bubrega u BiH ljudi čekaju i po nekoliko desetljeća. Naveo bih primjer naše Nermine Krivić iz Ključa koja je na dijalizi više od 35 godina. Nažalost, Nermina više nije kandidat za transplantaciju jer je čekajući oboljela od mnogih bolesti. Međutim, u Udruženju je još puno pacijenata koji čekaju po 10, 20, 30 godina na transplantaciju. Mnogi, poučeni ranijim iskustvima, umru ne dočekavši to”, ističe Žuljević.
BiH nekada je bila centar za transplantaciju organa, kaže Žuljević i navodi 2016. i 2017. godinu koje će, dodaje, ostati zapamćene po najviše urađenih presađivanja organa.
,,Bilo je to svijetlo vrijeme za transplantacije u BiH. UKC Tuzla uradila je najviše transplantacija, ali i KCUS. U to vrijeme transplant koordinator bila je dr. Nermina Rizvanović iz Zenice koja je znala raditi svoj posao, na način da je detektirala moždane smrti, razgovarala sa obiteljima i dobivala odobrenja za eksplantacije. U to vrijeme, koliko smo imali živih, toliko je bilo i kadaveričnih transplantacija. Naravno, pandemija koronavirusa zaustavila je mnoge stvari, ali moram istaknuti kako smo se mi izgleda pomirili sa “izvozom” pacijenata u inozemstvo gdje ih se sve više transplantira. No to nije rješenje”, naglašava Žuljević.
Žuljević smatra odgovornim menadžere kliničkih centara, ali i Federalno ministarstvo zdravstva, koje kako kaže “pere ruke” od svega.
,,Oni su resorno ministarstvo koje treba brinuti o transplantacijama i učiniti sve da se taj broj poveća. Međutim, tu su i menadžeri zdravstvenih ustanova, koji ako kažu da im je prioritet transplantacijski program, onda to treba tako i biti”, kaže Žuljević.
Federalno ministarstvo zdravstva 2014. godine formiralo je Centar za transplantacijsku medicinu čiji je, između ostalog, zadatak: prikupljanje i obrađivanje podataka vezanih uz provođenje jedinstvenog federalnog transplantacijskog programa, sačinjavanje jedinstvene federalne liste čekanja, sačinjavanje liste mogućih primatelja organa i tkiva u cilju liječenja, vođenje federalne evidencije obavljenih presađivanja organa i tkiva u cilju liječenja, vođenje evidencije o praćenju njihovih rezultata, vođenje evidencije o razmjeni organa i tkiva u okviru međunarodne i međuentitetske suradnje.
Prema podacima Centra, od njihovog osnivanja do danas urađeno je 39 kadaveričnih transplantacija bubrega, 13 jetre, 41 rožnice te 106 transplantacija bubrega od živog donora.
Dodaju kako je najviše kadaveričnih transplantacija realizirano u razdoblju od 2014. do 2018. godine.
Uspjeh donorskog programa u velikoj mjeri ovisi o transplant koordinatorima, njihovoj motiviranosti, posvećenosti, kao i potpori menadžmenta zdravstvenih centara.
Imenuje ih federalni ministar zdravstva na prijedlog direktora zdravstvene ustanove kojima i odgovaraju za svoj rad.
Do nedavno Federacija BiH imala je 13 transplant koordinatora. Sada ih je 11, a imenovani su u ovom mjesecu, kaže Olivera Tadić, direktorica Centra za transplantacijsku medicinu.
,,Evidento je da program transplantacija stagnira, jer u prošloj godini nije dobijen nijedan pristanak obitelji za doniranje organa i tkiva. U 2021. imali smo dva pristanka obitelji, od čega je jedan realiziran u skladu sa medicinskim kriterijima. Urađene su dvije transplantacije bubrega, dvije rožnice i transplantacija jetre. Kada je riječ o živim donorima u 2021. urađeno je osam, u 2022. sedam transplantacija, te još dvije od početka 2023. godine”,
Nezadovoljavajući rezultati
Na pitanje, što je 13 transplant koordinatora radilo tokom cijele prošle godine, uzimajući u obzir činjenicu da nije izvršena nijedna kadaverična transplantacija, Tadić odgovara kako su u tri slučaja utvrđene moždane smrti, ali da nije dobijen pristanak obitelji.
,,Tokom pandemije transplant koordinatori, koji su u najvećem broju slučajeva anesteziolozi, bili su angažirani za zbrinjavanje covid-pacijenata. Činjenica je da je pandemija COVID-19 paralizirala programe transplantacija širom svijeta, što je bio slučaj i sa Federacijom BiH, jer nisu postojali sigurni uvjeti za provedbu tog programa”, naglašava Tadić.
Na kraju, zanimalo ih je – što će Federalno ministarstvo zdravstva, odnosno Centar za transplantacijsku medicinu uraditi kako bi se u ovoj godini povećao broj kadaveričnih, ali i transplantacija sa živih donora po uzoru na neke zemlje u regiji?
,,Svjesni smo činjenice da rezultati nisu zadovoljavajući i da se ne možemo porediti sa, primjera radi, Hrvatskom, koja se nalazi u vrhu po broju transplantacija. Situacija u Srbiji i Crnoj Gori je slična kao i u BiH, ali nam to ne može biti opravdanje. Imamo nove koordinatore, a Ministarstvo će između ostalog raditi i na njihovoj edukaciji. Omogućili smo da do sada 27 koordinatora završi TPM tečaj u Hrvatskoj. Prošle godine su i tri zdravstvena profesionalca završila TPM tečaj u suradnji sa Španjolskom mrežom za transplantaciju. S obzirom da su koordinatori tek imenovani, u pripremi su sastanci na kojima ćemo razmotriti mogućnosti za poboljšanje i unaprijeđenje donorskog programa, odnosno prikupljanja organa od osoba kojima je, u skladu sa medicinskim kriterijima, upućena moždana smrt. Pandemija je iza nas, pa se nadamo da ćemo u narednom razdoblju imati veće brojke transplantiranih pacijenata u FBiH. Napomenula bih da Centar koordinira i usklađuje aktivnosti i pruža potporu u edikaciji, ali samo prepoznavanje donora, utvrđivanje moždane smrti i razgovor sa obitelji, ne dešava se kod nas, to je odgovornost i obveza kliničkih centara”, zaključila je Tadić.
