Od prvog do jedanaestog zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH prošlo je više od 22 godine. HNS je nastao kao otpor na nepravdu koju je Hrvatima u BiH činila međunarodna zajednica, personificirana kroz visoke predstavnike. Od tog prvog zasjedanja u Novom Travniku do ovoga jedanaestoga u subotu u Mostaru stalno se vodila ista ili slična rasprava i osmišljavala strategija – kako vratiti ono što su oteli Petritsch, Ashdown, Schilling, Inzko…
Godine su prolazile, a ništa se nije događalo. Uvijek isto. Dapače! Svi visoki predstavnici koji su dolazili iz EU-a natjecali su se kako oslabiti europski narod koji živi u BiH. Dekonstituiranje Hrvata osobito je bilo brutalno uspostavom Alijanse i “platforme”, odnosno formiranjem vlasti bez legitimno izabranih Hrvata. Takve procese, uz blagoslov međunarodne zajednice, provodili su visoki predstavnici.
Sve je počelo kada je Austrijanac Wolfgang Petritsch 2000. nametnuo Barryjeve amandmane, odnosno izborna pravila kojima je doveo Hrvate u neravnopravan položaj s druga dva naroda. I drugi visoki predstavnici Britanac Paddy Ashdown, Nijemac Christian Schwarz-Schilling, Austrijanac Valentin Inzko dodatno su ih obespravljivali. Svi, osim Slovaka Miroslava Lajčáka. Oni su Hrvate smjenjivali, zatvarali, tenkovima rušili njihove banku i televiziju, izbacivali ih čudnim matematičkim kombinacijama…
I onda je došao visoki predstavnik Nijemac Christian Schmidt. On je na dan općih izbora 2. listopada 2022. djelomično ispravio nepravdu oko popunjavanja Doma naroda Federacije. Bio je to šok za sve, pa i za Hrvate. Pitali su se – zar postoji netko tko se usudi ne biti protiv njih. A vraćen im je tek djelić oduzetoga. Dovoljno da se prema međunarodnoj zajednici dramatično preko noći promijeni paradigma i njezinih žrtava i miljenika. Kasnije će se ispostaviti da je za sve “kriv” europski čovjek, hrvatski premijer, čiji se autoritativni glas u međunarodnoj zajednici itekako sluša. U istoj onoj u kojoj se donedavno čulo i slušalo samo one koji su lobirali protiv njegovih sunarodnjaka.
U ozračju refleksija Schmidtove odluke u subotu je održano zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru. Raspravom je odudaralo od svih dosadašnjih uobičajenih hrvatskih jadikovki. Optimizam je time veći što sada svi osjećaju istinsku političku i svaku drugu zaštitu i pomoć matične domovine. Odluka visokog predstavnika o izbornim pravilima do kraja je “osvijetlila” Plenkovićevo diplomatsko lobiranje. Ono što je svih godina činio daleko od očiju javnosti. Tada se saznalo kako je u suradnji s Čovićem zaustavio međunarodnu zajednicu u njezinoj antihrvatskoj misiji daljnjeg razvlašćivanja i uvjeravao je da se mora vraćati na izvorna načela Daytonskog sporazuma. Istodobno je lobirao da BiH dobije kandidacijski status za članstvo u EU. Takvom politikom jačanja BiH i njezina najmalobrojnijeg naroda učvršćivao je mir u europskom susjedstvu. U ozračju tih “razotkrivenih” lobiranja i njihovih posljedica na izborne rezultate protekle su rasprave na zasjedanju HNS-a.
Nikada u posljednjih četvrt stoljeća nije se toliko zahvaljivalo nekom hrvatskom lideru kao na zasjedanju HNS-a Andreju Plenkoviću. U svim govorima, osobito novog-starog predsjednika HNS-a Dragana Čovića, isticana je njegova uloga u spašavanju sunarodnjaka te politička i financijska pomoć projektima zdravstva, obrazovanja, pravima branitelja, Crkvi, kulturi koju daje njegova Vlada. I hrvatski premijer u svom je govoru poslao poruke zbog kojih ne samo Hrvati već i svi narodi u BiH mogu prepoznati samo dobre namjere. Osobito u tvrdnjama da Hrvatska neće graditi ograde, zidove ni podizati žice na granici s BiH. Naglasio je da ne želi da nove schengenske granice Hrvatske i Europske unije budu bilo kakva prepreka i tvrđava koja će usporiti tokove kretanja ljudi ili roba između Hrvatske i BiH.
HNS je usvojio deklaraciju u kojoj se zauzima za euroatlantski put te za federalističko uređenje BiH, a bošnjački unitarizam i srpski separatizam ocijenjeni su najvećom prijetnjom Hrvatima i državi BiH. Želja svih izaslanika je da se do kraja riješi Izborni zakon kojim bi se otvorio put od homogeniziranja do demokratiziranja. Hrvatski narodni sabor u budućnosti treba ostati tek kao krovna organizacija koja bi artikulirala hrvatsku strategiju. I zahvaljivala zaslužnim pojedincima te udrugama.
Upravo na posljednjem zasjedanju o tome je donesen “Pravilnik o priznanjima i odlikovanjima”. Utvrđeno je kako će najviše odlikovanje biti “Orden grba hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini s lentom i Velikom Danicom”. Za njega je Andrej Plenković na svojevrstan način već kandidiran pljeskom i zahvalama na zasjedanju HNS-a i prije usvajanja pravilnika. Ako je suditi po raspoloženju svih 14 stranaka i udruga te drugih članica HNS-a, dignut će ruku kad se taj prijedlog stavi na dnevni red.
