To što je primjena principa proporcionalnosti na državnoj razini dekonstituiranje jednog naroda to im nije problem, po onoj latinskoj: Quod licet iovi, non licet bovi (što je dopušteno bogovima nije volovima).
Cijela ta antihrvatska kampanja prekriva se Schmidtovim odlukama i histeričnim napadima na njega. Ustvari, Schmidt je samo platforma za antihrvatsku kampanju. Njegovim kritičarima nije problem što je on obavljao široke konsultacije unutar i izvan BiH nego što ih je obavljao s hrvatskim dužnosnicima.
Ovdje je već utvrđen aksiom: sve što ima suglasnost iz Hrvatske, to je neprijateljsko. Kao da BiH može preskočiti Hrvatsku na svom putu prema EU. Umjesto da se visoki predstavnik uzme kao posrednik u tome jer su nam državni odnosi na najnižoj razini, želi ga se unaprijed isključiti iz toga.
U javni diskurs su puštene sve moguće nacionalističke floskule, opet zaogrnute patriotizmom i građanskom državom.
Stranke i ljudi koji godinama vladaju ovom zemljom, posebno Federacijom BiH, optužuju Schmidta:
Prvo, da je doveo na vlast ”one koji ruše BiH”. Po njihovom mišljenju, on je trebao svoje odluke donijeti prije izbora, a ne poslije jer je ovim ”kašnjenjem” utjecao direktno na izborne rezultate. Nepoznata je logika po kojoj neka kasnija odluka može uticati na ono što se već dogodilo. To je neko novo otkriće u poretku vremena; ili se radi o težem poremećaju svijesti.
Drugo, Schmidt ima ”diletantski i konkvistadorski pristup BiH”. Po tome, on je došao u BiH kao osvajač i kolonizator samo nije navedeno koje zemlje i kojih institucija. Od agresije na BiH jeste prošlo dosta vremena, ali ne bi trebalo zaboraviti tko ju je izvršio i s kojim ciljevima. Također, od Dejtonskog sporazuma je prošlo dosta vremena, ali on je dostupan, može se pročitati koja je uloga visokog predstavnika.
Treće, Schmidt ”urušava” građansku BiH. Upravo je on omogućio da se obave građanski izbori jer su svi organi države birani po građanskom principu jedan građanin jedan glas. Svi izabrani imaju građanski legitimitet, od kantona do članova Predsjedništva. Njegove odluke ništa u tom procesu nisu promijenile niti su koga favorizirale.
Četvrto, odluke Visokog predstavnika ”cementiraju” učešće u vlasti HDZ-a. Po ovome ispada da je Schmidt išao na izbore i izabrao HDZ u vlast, a ne građani od kojih su neki i hrvatski nacionalnosti. Što je to trebao ugraditi visoki predstavnik u svoje odluke? Je li trebao isključiti HDZ iz vlasti, poništiti rezultate izbora?
Kritičari Schmidta se ne pitaju kako to da postoji tolika homogenizacija Hrvata oko HDZ-a, kako to da Hrvatima nisu privlačne ”građanske stranke”. Zašto nemaju svoje ogranke u hrvatskim i multietničkim sredinama, zašto u njima nisu vodili kampanju, zašto su sve te krajeve prepustili HDZ-u, zašto nemaju prihvatljiv pristup tim glasačima, zašto su im izborne liste uglavnom bošnjačke sa nisko rangiranim Hrvatima? Misle li oni da sve te njihove propuste i nedosljednosti može ispraviti visoki predstavnik?
