Ako je suditi po posljednjim izborima, ratne zasluge više nisu jamstvo za politički uspjeh u Bosni i Hercegovini. To je dobrodošla promjena i tračak nade za društvo, piše klix.
Dugo je na ovim podnebljima dominiralo uvjerenje da će oni koji su bili dobri vojnici biti i dobri političari. Zbog toga su im se povjeravale javne funkcije, ali se nerijetko ispostavilo da u miru nisu bili toliko uspješni koliko su bili uspješni u ratu, što je, uostalom i vidljivo promatrajući stanje u društvu.
Da ne znači da će netko tko je bio dobar vojnik biti i dobar političar pokazuje primjer Hirama Ulyssesa Granta. Smatra se herojem i jednim od najzaslužnijih za pobjedu u Američkom građanskom ratu. Međutim, nakon što je general Grant izabran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, smatra se jednim od najnesposobnijih i najkorumpiranijih predsjednika ove zemlje.
Bivšoj zastupnici SDA Samri Ćosović-Hajdarević bilo je problem to što Edin Forto (NS), tada mandatar za premijera Županije Sarajevo, tokom posljednjeg rata nije bio u Bosni i Hercegovini. No, ako je suditi po nekoliko posljednjih izbornih ciklusa, to je problem za sve manji broj građana.
Najsvježiji pokazatelj za to jesu rezultati prijevremenih izbora za gradonačelnika Bihaća. Kandidat SDA i jedan od zapovjednika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) Hamdija Abdić Tigar nije izabran za gradonačelnika, iako slovi za čovjeka koji ima znatne ratne zasluge. Osim toga, to se desilo u dijelu zemlje koji je podnio veliku žrtvu za obranu države.
Jedan od zapovjednika ARBiH Fikret Prevljak je prije dvije godine bio kandidat SDA za načelnika Ilidže. No, ni Prevljak nije izabran za prvog čovjeka lokalne vlasti.
Shodno tome, dojam je da je sve više onih koji rezoniraju na način: Ratovati nije isto što i upravljati državom u miru. Nije moguće tvrditi, ali je za pretpostaviti da je takav rezon prije svega svojstven onima koji su rođeni poslije rata, a sve je više njih koji imaju pravo glasa. Oni, ali i drugi građani u miru imaju drugačije prioritete, a suština tih prioriteta je da imaju život dostojan čovjeka.
Ne manjka onih koji shvaćaju da ratne vještine nisu te kojima će se društvo razvijati poslije rata. One postaju utoliko više irelevantne ako je riječ o onima koji su ratne zasluge zloupotrebljavali i ako su se moralno i zakonski ogriješili u dosadašnjoj političkoj karijeri.
