Predsjednica FBiH Lidija Bradara i nositeljica liste za Parlament FBiH iz izborne jedinice koja obuhvaća prostor Središnje Bosne govorila je o rezultatima u ovom mandatu, gospodarstvu, zdravstvu, infrastrukturi, položaju Hrvata i politici koju želi voditi nakon izbora. Bosna i Hercegovina, a time i Federacija Bosne i Hercegovine nalazi se pred novim izborim ciklusom. Iza aktualne federalne vlasti razdoblje je obilježeno brojnim izazovima, od pitanja političke stabilnosti i funkcioniranja institucija, preko fiskalne reforme i povećanja primanja, do velikih infrastrukturnih i energetskih projekata. Istodobno, u središtu političke rasprave ponovno su pitanja ustavne ravnopravnosti, odnosa Federacije i županija, položaja lokalnih zajednica i razvoja područja koja se desetljećima suočavaju s odlaskom stanovništva.
Predsjednica FBiH Lidija Bradara u novi izborni ciklus ulazi s iskustvom obnašanja najviše izvršne funkcije u Federaciji, ali i kao nositeljica liste za Zastupnički dom Parlamenta FBiH iz Središnje Bosne. U razgovoru govori o tome što smatra rezultatima aktualne vlasti, što nije završeno, kakvu ekonomsku politiku treba voditi Federacija, što konkretno može ponuditi Središnjoj Bosni te kakvu Federaciju vidi u sljedeće četiri godine.
Iza Vas je mandat na čelu FBiH. Kada danas podvučete crtu, što biste izdvojili kao najvažnije rezultate federalne vlasti? Što je konkretno promijenjeno u životu građana?
Kada govorimo o jednom mandatu vlasti, mislim da moramo biti realni i odgovorni. Niti jedna vlast ne može riješiti sve probleme u četiri godine ili na razini jednog mandata, posebno ne u FBiH koja je ustavno i politički vrlo složen sustav. Ali jednako tako, vlast ne smije tražiti opravdanja u složenosti sustava, naša obveza je postojeći model upravljanja prilagoditi potrebama građana. Građani na kraju mandata imaju pravo pitati – što ste napravili? Ja bih prije svega izdvojila činjenicu da je FBiH u ovom razdoblju uspjela održati institucionalnu stabilnost i, što je još važnije, donositi odluke koje imaju konkretan učinak. Stabilnost sama po sebi nije cilj, ona treba biti pretpostavka razvoja. Zato smo tijekom mandata posebno bili usmjereni na gospodarstvo, javne financije, položaj radnika, mirovinski sustav, zdravstvo, infrastrukturu i razvoj lokalnih zajednica. U javnosti se često govori samo o velikim političkim pitanjima, a zanemaruje se činjenica da svakoga dana institucije moraju donijeti stotine odluka koje izravno utječu na život građana. Ako govorimo o zdravstvu, važno je naglasiti da ulaganja ne možemo promatrati samo kroz pojedinačne projekte ili iznose. Iza svakog ulaganja mora stajati jasan cilj – bolja zdravstvena usluga, dostupnija zdravstvena zaštita i bolji uvjeti za pacijente i zdravstvene djelatnike. Na federalnoj razini zato moramo istodobno voditi računa o velikim zdravstvenim ustanovama koje imaju strateški značaj za cijelu Federaciju, ali i o zdravstvenim ustanovama koje su od iznimne važnosti za pojedine regije. Tu posebno mislim na projekte poput Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, ali i na Opću bolnicu „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, koja ima posebno mjesto u zdravstvenom sustavu Središnje Bosne. To su ustanove koje ne služe samo jednom gradu ili jednoj općini, nego velikom broju ljudi iz različitih sredina. Istodobno, ne smijemo dopustiti da se zdravstvena politika svede samo na velike kliničke centre. Za čovjeka u lokalnoj zajednici često je jednako važno ima li njegov dom zdravlja suvremenu opremu, može li brzo doći do liječnika, jesu li uređene područne ambulante ili dijagnostički prostor i postoje li uvjeti da zdravstveni djelatnici kvalitetno rade. Zato su mi jednako važni i projekti u manjim gradovima i općinama. Nekada je riječ o obnovi doma zdravlja, nabavi medicinske opreme, energetskoj obnovi objekta, uređenju ambulante, rješavanju pristupa zdravstvenoj ustanovi ili nekom drugom projektu koji možda na razini Federacije izgleda malen, ali za stanovnike tog mjesta znači vrlo mnogo. Ono što je za veliki sustav jedan projekt, za jednu obitelj može značiti kraći put do liječnika, bolje uvjete liječenja ili dostupniju zdravstvenu uslugu.
I upravo tu vidim smisao federalne politike, povezati velike strateške projekte s konkretnim potrebama ljudi na terenu. FBiH treba biti partner županijama, gradovima i općinama, a ne institucija koja djeluje samo iz Sarajeva i promatra potrebe lokalnih zajednica kroz statistiku, smatram da smo se tako i ponašali. Naravno, postoje i stvari kojima nisam zadovoljna. Bilo je projekata koji su mogli biti brže realizirani, bilo je situacija u kojima su procedure bile sporije nego što smo željeli, a bilo je i političkih nesuglasica koje su usporavale procese, međutim važno je da smo sačuvali političku i institucionalnu stabilnost te da smo donosili odluke. Najvažnije da smo pokazali kako Federacija može funkcionirati kada postoji politički dogovor i spremnost da se radi. U tom smislu želim kazati kako smo, unatoč svim razlikama pa i razilaženjima s partnerima ipak imali korektnu suradnju i da smo svi zajedno isporučili mjerljiv rezultat.
Jedna od najvažnijih tema bila je fiskalna reforma i povećanje primanja radnika. Međutim, poslodavci upozoravaju na visoke troškove rada. Kako pronaći ravnotežu između zaštite radnika i konkurentnosti gospodarstva?
To je pitanje koje će biti jedno od najvažnijih u sljedećem razdoblju. Ja ne prihvaćam dilemu prema kojoj moramo birati između radnika i poslodavca. Dugoročno gledano, nema kvalitetnog radnog mjesta bez uspješnog poslodavca, ali nema ni uspješnog gospodarstva bez zadovoljnog i zaštićenog radnika. Radnik mora moći živjeti od svog rada. To je temeljno načelo. Ali istodobno moramo razumjeti kako gospodarstvo funkcionira. Ako poduzetniku povećavamo trošak rada do razine na kojoj mu se više ne isplati zapošljavati, onda dugoročno stvaramo problem i radniku i gospodarstvu. Zato fiskalnu reformu ne možemo završiti jednom odlukom. Ona mora biti kontinuiran proces. Moramo razgovarati o porezima, doprinosima, rasterećenju rada, sivoj ekonomiji, digitalizaciji, kontroli sustava, ali i o poticajima za ulaganja. Posebno je važno napraviti razliku između onih koji rade legalno, zapošljavaju i plaćaju poreze i onih koji svoje poslovanje temelje na sivoj ekonomiji. Država mora biti partner poduzetniku koji poštuje zakon. Kada sam nedavno razgovarala s obrtnicima u Travniku, ponovno se pokazalo koliko su mali poduzetnici važni za lokalnu ekonomiju. Obrt nije samo jedan poslovni subjekt. To je često obiteljski posao, nekoliko zaposlenih, tradicija i znanje koje se prenosi generacijama. Zato želimo imati politiku u kojoj će se ljudima omogućiti da rade, investiraju i šire poslovanje. Ako govorimo o budućnosti, vidim nekoliko ključnih smjerova. Prvi je daljnje rasterećenje rada tamo gdje za to postoje fiskalne mogućnosti. Drugi je snažnije poticanje investicija i proizvodnje. Treći je povezivanje obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada. I četvrti, koji je možda najvažniji, jest borba protiv sive ekonomije. Ne možemo istodobno tražiti veća prava za radnike i tolerirati da dio gospodarstva posluje izvan legalnih tokova. Naša politika mora biti jednostavna; više zaposlenih, bolje plaćenih radnika, više investicija i manje sive ekonomije. To je put i za veće mirovine, odnosno zadovoljnog umirovljenika, to dugujemo ljudima koji su radili i stvarali prije nas.
Gospođo Bradara, Vi ste nositeljica liste za Parlament Federacije BiH iz Središnje Bosne. Što građani ovog prostora konkretno mogu očekivati?
Središnja Bosna za mene nije samo izborna jedinica. To je prostor koji vrlo dobro poznajem i kojemu pripadam. Ovdje sam godinama politički aktivna i znam koliko ovaj prostor ima potencijala, ali i koliko problema. Središnja Bosna ima snažnu industrijsku tradiciju, kvalitetne obrtnike, poduzetnike, poljoprivrednike, turističke potencijale, obrazovne institucije i ljude koji znaju raditi. Ali ima i problem prometne povezanosti, infrastrukture, odlaska mladih, demografskog pada i nedostatka kvalitetnih radnih mjesta. Zato moramo napraviti razvojni okvir koji neće biti isti za svaku općinu. Vitez ima svoje potencijale. Busovača svoje. Kiseljak i Kreševo imaju svoje. Travnik, Novi Travnik, Uskoplje, Jajce i druge sredine također imaju specifične potrebe. Federacija ne treba govoriti lokalnim zajednicama što njima treba. Treba ih pitati što im treba i kako im može pomoći pa onda svoje programe prilagoditi stvarnim potrebama. Upravo zato su važni konkretni programi federalne potpore. Kada smo u Kiseljaku potpisivali ugovore o 27 projekata vrijednih 2,4 milijuna KM, govorimo o stvarnim problemima; klizištima, energetskoj učinkovitosti, javnim objektima, infrastrukturi. Ali želim da idemo korak dalje. U sljedećem mandatu moramo imati snažniju koordinaciju federalne, županijske i lokalne razine. Ako jedna općina ima projekt koji može otvoriti nova radna mjesta, druga ima problem s vodoopskrbom, treća s prometnom infrastrukturom, četvrta sa zdravstvenim objektom, ne možemo svima pristupati na isti način, iz tih razloga sam se i osobno trudila biti maksimalno prisutna na terenu u razgovoru s lokalnim dužnosnicima i stanovništvom. Središnja Bosna mora dobiti razvojnu politiku koja će biti mjerljiva. Ja bih osobno željela da u sljedećem razdoblju imamo nekoliko velikih projekata koji će biti jasno definirani kao prioriteti za ovaj prostor. To uključuje prometno povezivanje, energetiku, gospodarstvo, zdravstvo i projekte koji mogu zadržati mlade obitelji. Jer najveći razvojni problem nije samo izgraditi cestu ili zgradu. Najveći problem je stvoriti uvjete da čovjek koji danas živi u Vitezu, Busovači, Kiseljaku, Kreševu ili drugom gradu Središnje Bosne može reći; ovdje želim ostati, ovdje mogu raditi i ovdje mogu odgajati svoju djecu.
Često govorite o ustavnoj ravnopravnosti, ali istodobno o potrebi političkog dogovora i funkcionalne Federacije. Kako pomiriti ta dva cilja?
Ja ih ne bih ni suprotstavljala. Ustavna ravnopravnost i funkcionalnost Federacije trebaju biti dva temelja istog političkog procesa. Bosna i Hercegovina je složena država. To nije problem koji ćemo riješiti tako što ćemo ignorirati njezinu složenost. Moramo je prihvatiti i izgraditi politički sustav koji će funkcionirati upravo na toj činjenici. Za mene je poštivanje Ustava osnovna stvar, a stabilni, zdravi, korektni i otvoreni odnosi između dva naroda, stub funkcioniranja FBiH. Ako se dogovorimo da određena razina vlasti ima određenu nadležnost, onda tu nadležnost treba poštovati. Ako FBiH ima određene nadležnosti, ona ih mora provoditi. Ako županije imaju svoje nadležnosti, moraju ih moći ostvarivati. Isto vrijedi i za lokalnu samoupravu. Problem nastaje kada se nadležnosti preklapaju ili kada se politički odnosi koriste za otimanje nadležnosti ili blokiranje institucija. Zato sam i govorila o potrebi da imamo manje blokada, a više dogovora i razvoja. To ne znači da trebamo odustati od svojih političkih principa, naprotiv. Mislim da je hrvatska politika u FBiH dužna biti vrlo jasna kada govori o političkoj ravnopravnosti Hrvata i to činimo, ali jednako tako smo pokazati da naša politika nije samo politika zaštite nacionalnog položaja i statusa hrvatskog naroda, ona je i politika razvoja. Kada govorimo o Hrvatima u Federaciji, moramo govoriti i o njihovim radnim mjestima, školama, bolnicama, cestama, demografiji, kulturi i gospodarstvu. Ako mlad čovjek ode iz Bosne i Hercegovine zato što ne vidi perspektivu, onda nam ni jedna politička pobjeda nije dovoljna. Zato mislim da se pitanje ravnopravnosti mora promatrati šire. Ravnopravnost znači da svaki konstitutivni narod ima pravo biti politički zastupljen, ali i da njegovi ljudi imaju pravo na jednake razvojne mogućnosti. To je politika koju zastupam.
Veliki projekti ne smiju ostajati zarobljeni između institucija
Jedan od problema Federacije jest da između političke odluke i realizacije projekta često prođu godine. Što treba promijeniti?
To je jedan od problema koji moramo ozbiljno riješiti. Mi možemo donijeti najbolji zakon i napraviti najbolji strateški dokument, ali ako građanin nakon pet godina ne vidi rezultat, onda moramo priznati da sustav nije dovoljno učinkovit. S druge strane, ne smijemo ubrzavanje postupaka koristiti kao opravdanje za zaobilaženje zakona i Ustava. Upravo je Južna interkonekcija pokazala koliko su veliki projekti složeni. Kada sam pokrenula pitanje ustavnosti zakona, moj cilj nije bio zaustavljanje projekta. Naprotiv. Cilj je bio osigurati da projekt bude pravno održiv i da se riješe pitanja nadležnosti i institucionalne odgovornosti. Kasnije, kada su se okolnosti promijenile i otvorio prostor za institucionalno rješavanje, povukla sam zahtjev. To je primjer kako institucije trebaju funkcionirati, otvorena pitanja treba rješavati, a ne ostavljati ih godinama neriješenima. Energetska sigurnost danas je jedno od strateških pitanja i kao predsjednica Federacije i kao dužnosnica iz reda hrvatskog naroda, tako sam se i ponašala. To uključuje plinsku infrastrukturu, sigurnost opskrbe, naftne terminale, proizvodnju električne energije, obnovljive izvore, ali i energetsku učinkovitost. Federacija mora imati jasnu energetsku strategiju i sposobnost da je provodi. Energetska sigurnost danas više nije samo pitanje gospodarstva. Ona je pitanje ukupne sigurnosti i razvoja Federacije. Ako želimo privući ozbiljne investicije, investitor mora znati da ima sigurnu opskrbu energijom, kvalitetnu prometnu povezanost i učinkovitu javnu upravu. Ako gradimo industrijsku zonu, moramo istodobno osigurati cestu, električnu energiju, vodu, kanalizaciju i druge preduvjete. Ne možemo više graditi svaki sustav zasebno. Isto vrijedi i za Koridor Vc i brze ceste. Njihova vrijednost nije samo u prometu. Svaki novi kilometar kvalitetne prometnice može značiti bolju povezanost gospodarstva, lakši pristup tržištima, razvoj turizma, veću vrijednost gospodarskih zona i nove mogućnosti za zapošljavanje. Posebno je važno da infrastrukturni projekti ne završe samo kao poveznice između velikih centara, nego da od njih korist imaju i lokalne zajednice kroz koje prolaze. Poduzetnik ne želi slušati samo da je industrijska zona važna, želi infrastrukturu. Lokalna zajednica ne želi samo obećanje da će biti riješen problem vodoopskrbe, želi riješen problem. Zato mislim da u sljedećem mandatu moramo biti puno stroži prema samima sebi kada definiramo rokove. Za svaki veliki projekt mora se znati: tko je odgovoran, koliko košta, iz kojeg izvora se financira, koji je rok i što je prepreka ako projekt kasni. To je način na koji javna uprava može postati učinkovitija.
Za kraj, ako nakon izbora ponovno budete imali snažnu ulogu u kreiranju federalnih politika, koje su tri stvari koje želite pokrenuti ili završiti u sljedeće četiri godine?
Ako bih morala sažeti svoje prioritete u tri velike skupine, prva bi bila gospodarstvo i radna mjesta. Želim Federaciju u kojoj je čovjeku isplativo raditi, a poduzetniku isplativo zapošljavati. To znači nastavak fiskalnih reformi, bolji poslovni ambijent, manje administrativnih prepreka i snažniju borbu protiv sive ekonomije. Drugi prioritet je razvoj. Želim da federalna politika bude snažnije usmjerena prema konkretnim projektima, prometnoj infrastrukturi, energetici, zdravstvu, obrazovanju, lokalnoj infrastrukturi. Posebno mi je važno da županije i lokalne zajednice budu stvarni partneri Federacije. Treći prioritet je demografija. Možemo mi govoriti o gospodarstvu, infrastrukturi i europskim integracijama, ali ako nam ljudi odlaze, onda moramo postaviti pitanje za koga to sve radimo. Zato želim politike koje će mladim obiteljima omogućiti da ostanu. To podrazumijeva posao, stanovanje, kvalitetno zdravstvo, obrazovanje, sigurnost i infrastrukturu. I još nešto smatram posebno važnim, kontinuitet. U politici se često događa da nova vlast sve što je radila prethodna želi početi ispočetka. Tako se gubi vrijeme i novac. Ako je neki projekt dobar, treba ga završiti bez obzira na to tko ga je započeo. Ako je neka reforma dobra, treba je unaprijediti. Ako nešto nije dobro, treba to promijeniti. To je odgovorna politika. Ne želim građanima obećavati da ćemo riješiti sve probleme jer to nije realno. Želim obećati da ćemo za svaki ozbiljan problem tražiti rješenje, da ćemo biti prisutni na terenu i da ćemo građanima moći pokazati konkretan rezultat. Jer na kraju mandata ne bi trebalo biti najvažnije koliko smo puta govorili o nekom projektu. Najvažnije je jesmo li ga završili. I zato bih svoj budući politički angažman voljela mjeriti upravo na taj način. Središnja Bosna ima ljude, znanje, gospodarstvo i potencijal. Federacija ima instrumente kojima može pomoći. Na nama je da ih stavimo u funkciju razvoja i to ćemo činiti.
