Između oblaka i stvarnosti, između stalnog kretanja i potrage za vlastitim mirom, krije se priča naše sugovornice Ane Dragozet, bivše stjuardese aviokompanije Emirates koja je svoj životni put gradila iznad granica svakodnevice.
Njezin profesionalni put započeo je gotovo slučajno, jednim klikom na oglas koji ju je odveo u svijet putovanja, različitih kultura i neprekidne dinamike.
Kroz godine provedene u zraku, upoznala je svijet na način koji nadilazi turističke razglednice, kroz ljude, njihove priče i trenutke koji se događaju na visini od nekoliko tisuća metara. Od užurbanih ulica New Yorka do egzotičnih krajolika Tajlanda, svaka destinacija ostavila je trag, oblikujući njezin pogled na život i vlastite prioritete.
Ipak, iza privlačne slike ovog zanimanja kriju se i izazovi, umor, odricanja i stalna prilagodba životu bez rutine. Upravo o tim kontrastima, ali i o razlozima zbog kojih je odlučila zatvoriti to poglavlje i započeti novo, razgovarali smo u intervjuu za Viteski.ba.
1.Kako ste postali stjuardesa i što vas je privuklo tom poslu?
Stjuardesa sam postala nekako — usput, gotovo slučajno. Nekoliko dana zaredom društvene mreže su mi prikazivale oglase za Dubai i Emirates, kao da su me sustavno “pratile”. U tom periodu završavala sam master studij u Zagrebu i bila u onoj čudnoj fazi između kraja i početka, kada još uvijek imam prostora za sve opcije. Jedan dan sam samo kliknula na oglas. Već sljedeći dan sjedila sam u velikoj prostoriji s ljudima iz cijelog svijeta na intervjuu koji će mi promijeniti smjer života.
Privukla me ideja putovanja, ali ne samo putovanja u geografskom smislu — nego i mogućnost da kroz ljude, kulture i stalne promjene bolje upoznam svijet, ali i sebe. Svidjela mi se i pomisao života u Dubaiju, tog paralelnog svijeta koji sam do tada gledala samo kroz slike.
2.Kako izgleda jedan vaš radni dan u zraku?
Radni dan u zraku zapravo počinje puno prije samog “zraka”. Tu su pripreme, provjere aviona, briefing s posadom i tek onda susret s putnicima. Ono što sam posebno voljela bio je trenutak prije ukrcaja — kada je avion još prazan. Tada bih se kretala kroz prostor kao da je moj, u tišini koja traje samo nekoliko minuta.
U zraku zna biti vrlo dinamično i zanimljivo. Moderni avioni imaju barove, lounge prostore pa čak i tuš kabine — stvari koje ljudi često ne očekuju. Putnici gledaju utakmice uživo, stoje oko bara, razgovaraju, smiju se i nazdravljaju, kao da su na nekom drugom mjestu, a ne u avionu.
I mi smo u tom ritmu stalne dinamike. Toliko ima obveza da se ponekad i sam osjećaj visine izgubi — ostane samo posao, ljudi i prostor koji postaje privremeni svijet između dva grada.
3.Koje destinacije su vam ostale u posebnom sjećanju?
Teško mi je izdvojiti samo nekoliko, jer svaka destinacija koja me barem malo promijenila ili mi nešto novo pokazala ostaje sa mnom. Tajland pamtim po njegovoj živosti — po energiji ulice, bojama, mirisima i ljudima. Australija i Novi Zeland ostali su mi u sjećanju zbog prirode koja djeluje gotovo nestvarno.
New York je mjesto u kojem se stalno nešto događa. Fascinira me koliko života, priča i brzine može stati u jedan kvadratni metar. Posebno sam voljela Broadway — mjuzikli su mi bili jedan od najljepših dijelova boravka tamo.
4.Koji su najveći izazovi ovog zanimanja?
Tijelo u ovom poslu gubi sat. Ne zna kada je dan, kada je noć, kada bi trebalo stati. Umor postane pozadina svega, nešto što ne nestaje nego se samo preseli u naviku. A život se događa prebrzo da bi ga uvijek stigla zadržati u istoj slici. Moskva, Senegal, Dubai… gradovi se ne slažu u priču, nego u niz rezova. Ponekad sam bila na drugom kraju svijeta onda kada sam najviše željela biti kod kuće.
To je nešto na što se s ovim poslom svatko treba naviknuti.
5.Postoji li neka zanimljiva ili neobična situacija s leta koju pamtite?
Jednom smo imali putnika koji je slavio rođendan. Cijeli gornji deck (kat) pretvorio se u privatno slavlje u zraku. Uz njegovu brojnu obitelj, pridružili su se i ostali putnici. On je bio izrazito druželjubiv — u jednom trenutku već je razgovarao sa svima, prilazio ljudima i stvarao spontan osjećaj bliskosti. Na let je donio tortu koju je podijelio s posadom i putnicima.
6.Koje su najveće zablude o poslu stjuardese?
Najveća zabluda je da je to posao koji se svodi samo na putovanja i lagodan život. Izvana može tako izgledati, ali stvarnost je puno kompleksnija.
Iza svake destinacije stoji puno odricanja, fizičkog umora i prilagođavanja ritmu koji se stalno mijenja. Tijelo i privatni život stalno su u nekoj vrsti “prekida” — bez stabilne rutine i bez predvidljivosti.
Ipak, bez obzira na sve izazove, to je iskustvo koje mi je donijelo puno više nego što sam očekivala. Lijepo je, intenzivno i nezamjenjivo.
7.Kako je posao utjecao na vaš privatni život?
Ponekad mi je bilo teško uskladiti novi i stari život — ljude koji su postali dio moje svakodnevice i one koji su to nekada bili. Nisam bila prisutna na svim događajima na kojima sam željela biti. Ali, s vremenom sam se i na to naviknula.
Moj privatni život se proširio na načine koje prije nisam poznavala. Dobila sam iskustva, ljude i perspektivu zbog kojih sam se odlučila za ovaj posao.
I iako je ponekad nedostajala stabilnosti, dobila sam osjećaj širine života koji mi je bio važniji.
8.Zašto ste odlučili napustiti ovu profesiju?
Zbog privatnog rasta, ali i osjećaja da mi je potrebna promjena. Osjetila sam da je ovaj ciklus završen i da trebam krenuti dalje, iako je sve izvana još uvijek “dobro”.
Čini mi se da u mom životu gradovi traju po tri godine — tri godine Mostar, pa Zagreb, pa Dubai. Nakon tri godine dođe potreba za promjenom, kao da se zatvara jedno poglavlje i otvara drugo.
I ovaj posao je bio jedno važno poglavlje, ali ne i konačno.
9.Nedostaje li vam taj način života?
Naravno, lagala bih kad bih rekla da ne nedostaje. Još uvijek sam “nova” na zemlji i pokušavam se naviknuti na ritam koji je sporiji i drugačiji od onog na koji sam bila navikla.
Sve je smirenije i predvidljivije. Ali, takvo navikavanje sam i očekivala — znala sam da dolazi faza prilagodbe i da je to dio procesa.
10.Koji savjet biste dali onima koji žele krenuti tim putem?
Da uživaju u svakom trenutku i da se ne boje napraviti prvi korak. Puno toga izvana izgleda strašnije i teže nego što zaista jest.
Ovo je jedno od najposebnijih iskustava koje netko može doživjeti — i ako postoji želja, vrijedi joj dati priliku.
Ne mora sve biti sigurno da bi bilo ispravno.
Priča bivše stjuardese iz Viteza pokazuje da iza glamura i putovanja stoji zahtjevan, ali izuzetno bogat životni put. Kroz godine provedene na nebu, stekla je neprocjenjiva iskustva, upoznala različite kulture i razvila širu perspektivu o svijetu i sebi. Iako je odlučila zatvoriti to poglavlje i okrenuti se novim izazovima, uspomene i lekcije koje nosi iz ovog zanimanja ostaju trajna vrijednost. Njena poruka svima koji razmišljaju o ovom pozivu je jasna, hrabrost da se napravi prvi korak često vodi prema najposebnijim životnim iskustvima.
