Danas, 16. rujna, navršava se prva godišnjica smrti generala zbora Ante Zorislava Rose, jednog od istaknutih hrvatskih vojnih zapovjednika iz razdoblja Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Roso je preminuo 16. rujna 2025. godine u 74. godini života.
Za Vitez i Središnju Bosnu sjećanje na generala Rosu posebno je povezano s razdobljem rata u Bosni i Hercegovini, kada je obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Upravo iz tog vremena ostala je zabilježena i njegova izjava za Hrvatsku televiziju o obrani Viteza, koju je Viteški.ba ranije izdvojio:
„Kada se govori o padu Viteza, ja bih to jasno rekao – to uopće ne dolazi u obzir dok smo mi živi ovdje i dok Hrvata ima u Srednjoj Bosni. To nije samo moja odlučnost, to je volja naroda koji ovdje živi. Mi ćemo se ne samo boriti, nego i sačuvati teritorij.“
Roso je rođen 25. travnja 1952. godine u Osijeku, a bio je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Od 1974. godine bio je pripadnik francuske Legije stranaca, a uoči Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku i 1991. pristupio Hrvatskoj vojsci.
Iskustvo stečeno u Legiji stranaca Roso je nakon povratka stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Sudjelovao je u ustrojavanju prvih specijalnih postrojbi te je bio prvi zapovjednik Bojne Zrinski, specijalne postrojbe Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Pripadnicima postrojbe prenosio je znanja i iskustva stečena tijekom godina provedenih u Legiji stranaca.
Sudjelovao je u nizu vojnih operacija na hrvatskim bojištima, a posebno se ističe njegovo zapovjedno sudjelovanje u vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica, odnosno operaciji Gusar. Ministarstvo obrane RH navodi kako je sudjelovao u njezinu planiranju i provođenju. Njegov ratni put potom je snažno vezan i uz Bosnu i Hercegovinu.
Roso je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, a u studenome 1993. preuzeo je čelno mjesto Glavnog stožera HVO-a. Nakon završetka hrvatsko-bošnjačkog sukoba i uspostave suradnje dviju vojski djelovao je i u Združenom zapovjedništvu HVO-a i Armije BiH.
Prema dostupnim biografskim podacima, Roso je utemeljio i bojnu „Knez Branimir“, koja se navodi kao prva profesionalna hrvatska postrojba u tadašnjoj Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni, a koja je poslije prerasla u 1. gardijsku brigadu „Ante Bruno Bušić“.
U Hrvatskoj vojsci umirovljen je 1997. godine u činu generala zbora, a 2005. sudjelovao je i u osnivanju Hrvatskog generalskog zbora. Za zasluge tijekom Domovinskog rata predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom hrvatskog trolista, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića i Redom kneza Domagoja s ogrlicom, kao i Medaljom za iznimne pothvate. Bio je i nositelj odlikovanja Legije stranaca.
Nakon njegove smrti, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske istaknulo je njegov doprinos stvaranju i obrani Hrvatske. General Roso posljednji je put ispraćen 23. rujna 2025. u francuskom gradu Port-la-Nouvelle, gdje su se od njega oprostili obitelj, prijatelji te predstavnici Republike Hrvatske i Hrvatske vojske.
Godinu dana nakon njegove smrti, u Vitezu posebno ostaju zapamćene riječi izrečene u jednom od najtežih ratnih razdoblja za Hrvate Središnje Bosne. Rečenica „pad Viteza ne dolazi u obzir dok smo mi živi ovdje“ ostala je dio ratnog sjećanja na vrijeme u kojem je Roso bio na čelu Glavnog stožera HVO-a.
