Potresno svjedočanstvo Serafine Lauš, Hrvatice iz Travnika, koja je tijekom Domovinskog rata pretrpjela nezamisliv gubitak. U napadima Armije BiH na Hrvate općine Travnik početkom lipnja 1993. godine, okrutno su ubijeni njezin suprug Ivica te sinovi Dragun, Fabijan i Miroslav.
Serafina je potom provela 11 mjeseci u logorima, dijeleći sudbinu brojnih stradalnika toga vremena. U svome svjedočanstvu između ostalog kaže: “Nisam znala da će moj susjed, koji je živio preko puta ubiti moje dijete...”
Ona je simbol stradanja Hrvata katolika Središnje Bosne, kao i primjer hrabrosti majke i žene koja, unatoč svemu što je izgubila, otvoreno svjedoči o istini, vjeri, oprostu i nadi. Iako je govorila o odgovornima za zločin, pravdu na ovom svijetu nije dočekala.
Serafina Lauš preminula je 16. travnja 2026. godine. Ovo svjedočanstvo snimljeno je u svibnju 2025. godine i ostaje trajni zapis njezine patnje, ali i dostojanstva.
