Otvara se u novoj kartici

Prisjećanje: 1934. nakon velikih kiša rijeke gotovo potopile gradove, velika poplava u Travniku, Busovače, Konjica

// prije 92 godine

Sredinom studenoga 1934. godine, nakon dugotrajnih obilnih kiša, rijeke u Bosni i Hercegovini su se uskomešale, bujice podigle, a voda nosila sve pred sobom. Novine su se bavile Marsejskim atentatom.

Uprvih deset dana studenoga 1934. godine vodostaji na bosanskohercegovačkim rijekama rasli su zbog obilnih kiša. Iako su se na pojedinim mjestima rijeke izlijevale iz korita i plavile okolna područja, vodostaji su na većini rijeka bili daleko od dotad zabilježenih povijesnih maksimuma.

Kiše su i dalje padale. Uskoro su rijeke napustile korita i donijele nevolje diljem Bosne i Hercegovine. Uništene su prometnice, kuće, javni objekti. Voda je odnijela i žrtve. O povodnju iz 1934. godine detaljno je pisao Enes Omerović iz Instituta za povijest Univerziteta u Sarajevu u Prilozima ekohistoriji Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću.

U Sarajevu i njegovoj okolici Miljacka i Bosna 15. studenoga 1934. godine nabujale su. Miljacka je ugrozila nekoliko gradskih mostova, koje su najviše oštetili balvani nošeni bujicom. Nabujala Bosna odnijela je i jednu žrtvu. U selu Osijek iz Bosne je izvučeno tijelo krojača Ethema Šehića.

Bosna, ali i rječica Kočeva, istog su se dana izlile iz svojih korita u Zenici, poplavivši nekoliko ulica, a na nekoliko mjesta nizvodno prema Nemili državna cesta bila je prekrivena nanesenim blatom.

Lašva je 17. studenoga poplavila Travnik i druga manja mjesta, kao i dio zasijanih površina uz svoj tok, a 19. studenoga stradali su Rogatica i Busovača.

Gotovo cijela Hercegovina, odnosno područje koje pripada slivu Jadranskog mora, tijekom studenoga 1934. godine bila je izložena velikom nevremenu.

Dugotrajne i obilne kiše, uz nedostatak bujnije vegetacije, posebno oko izvora rijeke Neretve, uzrokovale su brzo nakupljanje vode i bujične poplave.

Već od 13. studenoga 1934. godine vodostaji na pojedinim mjernim mjestima na Neretvi i njezinim pritokama počeli su rasti, a 16. studenoga stradao je Ostrožac, u kojem su bili uništeni tek izgrađeni lokalni putovi i nekoliko manjih mostova. U Ostrošcu je uništeno i tek uređeno sajmište te prekinut promet na glavnoj cesti između Jablanice i Ostrošca.

U sljedeća dva dana, 17. i 18. studenoga, stradao je i Stari Ostrožac, kao i nekoliko sela na manjim pritokama Neretve – Parsovići, Solakova Kula, Seonica i Pothum – iz kojih je stanovništvo također bilo evakuirano.

Rijeka Rama prouzročila je velike štete na željezničkoj infrastrukturi.

Vrhunac poplava u Hercegovini, nastupio je 18. i 19. studenoga, kada su zabilježeni rekordni vodostaji na pet od šest vodomjernih postaja na rijeci Neretvi.

Rekordni vodostaji zabilježeni su i na četiri od osam vodomjernih postaja na Neretvinim pritokama, pri čemu je tijekom 1940. godine na vodomjeru u Humcu na Trebižatu taj rekord bio premašen. Rekordne vrijednosti zabilježene su i na još pet vodomjernih postaja od ukupno tridesetak u ostatku jadranskog sliva. Vodomjernu postaju u Ulogu, najbližu izvoru Neretve, voda je 18. studenoga odnijela.

Nabujala Neretva rušila je sve pred sobom, ali zahvaljujući činjenici kako na dijelu toka do Konjica nema mnogo naselja, prva izvješća o posljedicama poplave dolazila su upravo iz Konjica.

Cesta iz Konjica prema Boračkom jezeru bila je prekinuta na nekoliko mjesta, poplavljeno je naselje Polje na ulazu u Konjic, kao i nekoliko zgrada i trgovina u samom gradu.

U gradu je bio ugrožen i stari kameni most, a nizvodno je stanovništvo sela Lisičići bilo evakuirano.

Dalje prema Jablanici i Mostaru Neretva je na nekoliko mjesta oštetila državnu cestu Sarajevo – Mostar i željezničku prugu, a odnijela je i jedan drveni most, koji je kasnije u cijelosti prošao kroz Mostar.

U Mostaru je nezapamćen vodostaj ugrozio i neke gradske mostove. Na starom mostu Musala, koji je u to vrijeme nosio ime kralja Petra, bio je zabranjen promet.

Vatrogasci su dežurali na obalama i mostovima, a posebno su bili aktivni u osiguravanju prohodnosti ispod mostova, za koje su zapinjali balvani i drugi predmeti koje je nosila bujica.

U Mostaru su bile poplavljene i neke kuće, a dijelovi grada bili su evakuirani.

Nešto južnije teško su stradala i naselja na obalama Bune.

U Blagaju je poplava potpuno uništila pet obiteljskih kuća u vlasništvu Hasana Makevića, Avde Džankića te Sulje, Zulfe i Ibrahima Drljevića, kao i nekoliko gospodarskih objekata, dok su mnoge druge kuće oštećene. Stradao je i jedan mlin, kao i muslimansko groblje.

U selima Buna, Hodbina i Malo Polje stradale su brojne zasijane površine, vinogradi, voćnjaci i vrtovi.

Najveće štete nastale su južno od Mostara, gdje su Neretva i njezini pritoci poplavili okolna polja i naselja uz rijeke, a na pojedinim dijelovima nastala su prava jezera.

Tako je veliko područje od Počitelja pa nizvodno praktički bilo pretvoreno u veliko jezero koje se spajalo s Hutovim blatom.

Okolica Čapljine posebno je stradala, kako od Neretve, tako i od Bregave.

Mnogi stanovnici nisu uspjeli izići iz kuća prije poplave, čemu je pridonijela i činjenica da nakon kvara telefonske linije između Mostara i Čapljine nije bilo moguće upozoriti Čapljinu na opasnost koja joj je prijetila.

I treći dan nakon vrhunca vodostaja područje oko Čapljine i Gabela polja još je uvijek bilo pod vodom. Potopljena su bila i sela Čeljevo, Višići, Dračevo, Doljani i druga.

U tom dijelu Hercegovine moglo se kretati samo čamcima, a iz “jezera” je ponegdje virila samo državna cesta prema Metkoviću.

Teško je stradao i ostatak Stolačkog kotara. Rijeka Bregava poplavila je Stolac, u kojem su oštećene mnoge kuće i gradski vodovod. Trinaest stolačkih obitelji ostalo je bez domova te su privremeno bile smještene u lokalnu bolnicu.

Ceste u okolici Stoca također su bile potpuno uništene.

Bujice su potpuno onemogućile promet i u zapadnom dijelu Hercegovine. Bile su prekinute prometne veze između Posušja i Tomislav-Grada, a u Duvanjskom polju potpuno su uništena tri mosta.

O razmjerima bujice govore novinska izvješća koja prate poplavu Neretve i njezinih pritoka od izvora pa gotovo do ušća.

Međutim, u većini novina vijesti o poplavi iz studenoga 1934. godine “protutnjale” su baš kao Neretva kroz Hercegovinu: brzo, tijekom jednog ili dva dana, i jednako se brzo povukle. Pisalo se više o stanju uz Savu, iako je Sava u to vrijeme bila daleko od povijesnih maksimuma.

Prve stranice novina u to vrijeme i dalje su bile rezervirane za vijesti o Marsejskom atentatu i njegovim odjecima u zemlji i inozemstvu.