„Sada mogu mirno spavati“, izjavila je Nicola Adams, prva Britanka s olimpijskim zlatom u boksu, svega nekoliko sati nakon što su u javnost procurili rezultati testiranja alžirske bokserke Imane Khelif.
Imala je pravo na taj mir – bila je jedna od najglasnijih kritičarki njenog nastupa na Olimpijskim igrama u Parizu i tada je jasno poručila: „Osobe koje nisu biološke žene ne bi trebale imati pravo nastupa u ženskom sportu.“
Zbog te izjave doživjela je javno linčovanje, poput kakvog heretika u srednjem vijeku. Bivši obožavatelji optuživali su je za transfobiju, dezinformacije, neznanje. Ali, ispostavilo se da je Adams cijelo vrijeme bila u pravu. Khelif je, prema laboratorijskoj analizi kromosoma iz Indije, imala – kako je pisalo crno na bijelo – „muški kariotip“.
Ova afera bi s punim pravom mogla ući među najveće skandale u povijesti olimpijskog sporta – priča o tome kako su vodeći sportski administratori, zadojeni ideološkim dogmama o rodu, bili spremni ugroziti živote stvarnih žena kako bi sačuvali političku korektnost. Jer, za njih je ženski identitet bio tek oznaka u putovnici.
MOO je znao, ali nije reagirao
Međunarodni olimpijski komitet (MOO) još 2023. godine bio je upoznat s rezultatima testiranja u New Delhiju koji su jasno pokazivali da je Khelif biološki muškarac. Njihov glasnogovornik, Mark Adams, to je javno i priznao. I šta su uradili? Ništa. Testove su odbacili kao „privremene“ i „nelegitimne“, bez ikakvih kontraanaliza. Njihovo obrazloženje? Navodna ruska zavjera.
Ovakvo ponašanje savršeno se uklapalo u sukobe Thomasa Bacha, predsjednika MOO-a, s ruskim predsjednikom Međunarodne boksačke federacije (IBA) Umarom Kremljevim. Sve je to bilo samo dimna zavjesa. A onda, kada je Khelif u Parizu nokautirala Angelu Carini za 46 sekundi, IBA je pokušala sazvati konferenciju za novinare. Ali, pravni pritisci su spriječili objavu rezultata testiranja.
Istina je bila poznata i prije Pariza
Istina je već tada bila poznata: Khelif je već bila diskvalificirana sa Svjetskog prvenstva 2023. zbog XY kromosoma. I, što je bitno naglasiti – nije se žalila na tu odluku. Nedavno objavljeno genetsko izvješće laboratorije Dr. Lal Path Labs iz New Delhija saželo je nalaz u dvije riječi: „abnormalno“ i „muško“.
I dok je svijet pratio boksačke borbe, iza kulisa se odvijala tragedija sustava. Veliki broj sportskih novinara i komentatora bezrezervno je vjerovao službenoj verziji MOO-a. Čak su tvrdili da „nema testova“, iako su oni postojali i znalo se za njih još prije devet mjeseci.
MOO je znao da žene mogu biti ubijene – i nije ga bilo briga
MOO je boks na Olimpijadi u Parizu organizirao samostalno, putem tzv. „Pariške boksačke jedinice“, i omogućio Khelif da nastupi na osnovu jedne jedine stvari – slova „Ž“ u njezinoj putovnici. Time su zanemarili sve medicinske nalaze, sve sigurnosne aspekte, pa čak i zdrav razum.
U boksu postoji samo jedno osnovno pravilo: da biološki muškarci ne smiju udarati žene u glavu. MOO nije uspio ispuniti čak ni taj minimum. Umjesto toga, radije su štitili iluziju o „inkluziji“, „pravednosti“ i „samoodređenju“. I sve to u najopasnijem sportu na Olimpijadi, gdje ljudi ne dolaze sa svojim emocijama – već sa svojim šakama. U toj suludoj potrebi da se dodvore navodnim progresivnim vrijednostima, MOO je izdao žene. I ugrozio njihove živote.
Šamar svim ženama
Italijanka Angela Carini, koja je izgubila od Khelif, nakon borbe je kroz suze ponavljala svom timu: „Non è giusto“ – „Nije pravedno“. Rekla je da je nikad nitko nije tako snažno udario. A ona je profesionalna bokserka.
Njezine riječi trebale bi ostati kao vječni spomenik sramoti MOO-a. Dok se u muškom sportu zbog jednog zaleđa vodi višesatna rasprava i briše cijeli VAR sustav, u ženskom sportu žene se doslovno šalju na udarce – i nitko ne reagira.
Za kraj, vrijedi se prisjetiti: oni koji su branili Khelifin nastup, koji su svaku sumnju nazivali „mržnjom“, danas duguju izvinjenje – ne samo Nicola Adams i Angeli Carini – već svim sportašicama koje su izložene ovakvom sustavnom nasilju.
Jer, kao što tekst zaključuje – kad netko odbije da prizna biološku realnost i zaštiti žene, to nije inkluzija. To je izdaja.
