Uvjeti u oba kluba su odlični, naravno, neusporedivi s onima koje imamo ovdje, ali ono što je prevagnulo jest srdačnost s kojom sam dočekana u Juventusu. lopta je uvijek sa mnom, čak i u sobi. Igrajući nogomet proputovala sam svijetom. U Walesu sam igrala pred 25 tisuća ljudi, više nego što moj Kiseljak ima stanovnika, kaže nam Gloria. Navijačica je splitskog Hajduka, od nogometaša joj je najdraži Joško Gvardiol, a među nogometašicama Maria Pilar Leon…
Ako ste za nešto talentirani, volite to i naporno radite i vježbate, ništa nije nemoguće. Dokazala je to i 18-godišnja Kiseljačanka Gloria Slišković koja odnedavno nosi dres Juventusa iz Torina. Njezin prelazak iz SFK 2000 Sarajevo u jedan od najtrofejnijih talijanskih, ali i europskih klubova sportski su znalci opisali kao jedan od najvećih nogometnih transfera u poslijeratnoj BiH, piše Večernji list BiH.
Igrala s dječacima
Gloria, koja je itekako ponosna što će uskoro zaigrati u crno-bijelom dresu Juvea, kao dio ženskog tima Stare dame koji postoji već nekoliko godina, s nama je podijelila početke svoje blistave nogometne karijere.
– Mislim da sam prvo naučila šutirati loptu pa onda hodati – u šali nam kaže Gloria. No, da u toj njezinoj šali itekako ima istine, potvrđuje rana dob u kojoj je počela igrati nogomet, sa svega nekoliko godina.
– Brat Goran, koji je od mene stariji tri godine, trenirao je nogomet i ja bih s njim i ocem Zoranom redovito išla na treninge. S toliko sam pozornosti pratila svaki trening da je to primijetio trener Slobodan Novaković, koji me je pozvao da im se, iako sam djevojčica, pridružim na terenu – počinje priču u svojoj nogometnoj karijeri mlada Kiseljačanka.
Novaković je trener Škole nogometa “Bubamara”, koja već godinama djeluje u Kiseljaku, a ujedno i prvi trener Glorije Slišković. Budući da u Kiseljaku nema ženske nogometne ekipe, Gloria je godinama igrala s dječacima s kojima se, priznaje, rado družila od najranije dobi.
– Uvijek sam više voljela družiti se s dječacima jer smo imali više tema za razgovor, zapravo, jednu temu koje je dominirala, a to je nogomet. S njima sam igrala na terenu sve dok je to dopušteno, do svoje 14. godine. Svi su me oni prihvaćali kao ravnopravnu, nikad nisam osjetila da me netko tretira drukčije jer sam djevojka. U toj mojoj igri s nogometašima najtužniji trenutak bio je kad sam shvatila da više ne mogu igrati s njima. Plakala sam nekoliko dana jer sam mislila da više neću imati prigodu igrati nogomet – priznala nam je Gloria jednu od svojih najvećih trauma vezanih uz nogomet.
Srećom, prigodu za nastavak karijere dobiva u sarajevskom bordo timu SFK 2000, kao dio kadetske ženske ekipe, gdje su nakon njezina rodnog Kiseljaka također prepoznali njezin talent. Za BiH, kao najmlađa debitantica, nastupila je s 15 godina. Da talent, ljubav i rad otvaraju sva vrata, potvrđuju čak dvije pozivnice koje je Gloria dobila iz poznatih europskih klubova, španjolske Barcelone i talijanskog Juventusa. Otišla je na razgovor u oba kluba, a na kraju se odlučila nositi dres Torina s čijim je predstavnicima nedavno potpisala ugovor.
– Uvjeti u oba kluba su odlični, naravno, neusporedivi s onima koje imamo ovdje, ali ono što je prevagnulo jest srdačnost s kojom sam dočekana u Juventusu. Od silne treme, jer odjedanput sam se našla s igračicama koje sam do jučer gledala na televiziji, zaboravila sam tenisice za trening. Pitala sam mogu li igrati u čarapama, a jedna od igračica odmah mi je ponudila svoje. To je samo jedna u nizu gesti zbog koje sam se ipak odlučila za klub iz Torina – opisala nam svoj prvi susret s novim kolegicama iz kluba.
Prve treninge u dresu Juventusa Gloria Slišković odradit će krajem srpnja. Svoje Podastinje, prelijepo kiseljačko naselje u kojemu živi s obitelji, i Kiseljak nerado napušta, ali se istodobno raduje novim uspjesima na terenu.
– Igrajući nogomet proputovala sam svijetom. U Walesu sam igrala pred 25 tisuća ljudi, više nego što moj Kiseljak ima stanovnika. Lijepa su to i vrijedna iskustva koje bih teško doživjela da nisam počela trenirati sport, koji me privlači od ranih nogu. Nogomet je moja prva ljubav, lopta je uvijek sa mnom, čak i u sobi. Ponekad je šutiram i gdje ne treba pa polomim cvijeće, ali naviknuli su se već i ne ljute se jako na mene – kazuje nam nogometašica iz Kiseljaka koja živi svoj san. A za njegovo ostvarenje zaslužnima smatra mnoge.
– To su, prije svega, moja obitelj, tata Zoran koji me vodio na treninge, čekao po nekoliko sati da završe. I kad se umorim, sjetim se njega i nema odustajanja. Zahvalna sam i svim svojim dosadašnjim trenerima, počevši od prvog Slobodana Novakovića do trenera u Sarajevu i svih koji su prepoznali moj talent, a posebno rad jer bez njega talent ne vrijedi previše. Zahvalna sam i školi koju pohađam, Sportskoj gimnaziji u Kiseljaku, Vedranu Pecirepu, razredniku, i Mirjani Medić, ravnateljici, koji su imali razumijevanja i nadam se da će i dalje imati kako bih, uz treninge, završila školovanje – kaže nam ova jednostavna i skromna djevojka koja ničim ne daje naslutiti da će uskoro biti dio ženske ekipe jednog od najtrofejnijih europskih nogometnih klubova.
Navijačica je splitskog Hajduka, od nogometaša joj je najdraži Joško Gvardiol, a među nogometašicama Maria Pilar Leon. Svojim vršnjacima poručuje kako bez rada nema uspjeha, a da odustajanje ne smije biti opcija.
– Iznimno je važno baviti se sportom, raditi ono što volite i ustrajati. Naš kraj i cijela regija imaju mnogo talentiranih nogometaša, ali, uz talent, važno je raditi na sebi i nikad ne odustajati od svoga sna. Ono što ja želim jest osvojiti što više trofeja za Juventus, a moja prva želja je ostati zdrava kako bih mogla trenirati i raditi ono što najviše volim – poručila nam je Gloria, koja karijeru nastavlja u dresu Juventusa kao peto pojačanje pred sljedeću sezonu.
I djevojke zaslužuju priliku
Njome je dokazala da djevojke mogu biti jednako dobre nogometašice, ali i da, kao povod, uz žene i nogomet u istom tekstu ne moraju nužno poslužiti samo supruge poznatih nogometaša. Svojoj domovini BiH Gloria želi da, usporedno s muškim, razvija i ženski nogomet jer upravo je ona svojim primjerom dokazala da spol ne određuje granice i da djevojke zaslužuju jednake izglede i prigode i na nogometnom terenu.
