Mostarac Bojan Bogdanović Babo, jedan od najboljih europskih košarkaša u NBA ligi u posljednjem desetljeću, službeno se oprostio od profesionalne košarke. Iako su mnogi priželjkivali da ga još gledamo na parketu, njegova povreda stopala s kojom se borio više od godinu bila je jača od svake volje i truda.
Priča dječaka iz Mostara krenula je u pionirima HŠK Zrinjski, gdje je kao dječak trenirao nogomet, a usporedo se bavio i vaterpolom. Popularni Babo je bio nadaren za sve sportove, ali je na kraju izabrao košarku i nije pogriješio. Od pionira HŠK Zrinjski stigao je pod svjetla NBA reflektora, stekavši planetarnu slavu, ali nikada nije zaboravio odakle je potekao.
Rođen u Mostaru 1989. godine, Bojan je prve košarkaške korake napravio u Zrinjskom prilično kasno kada je imao 14 godina. Njegov otac je bio također košarkaš tako da ga je on uveo u taj sport. U vremenu dok je pravio svoje prve košarkaške korake, u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu nije bilo ni parketa ali već je kao tinejdžer pokazivao da ima nešto posebno.
S užarenog mostarskog betona, profesionalni put ga je vodio kroz Real Madrid, Cibonu i Fenerbahče, a onda 2014. stigao je i njegov NBA debi u dresu Brooklyn Netsa. Tokom deset NBA sezona nastupao je i za Washington Wizardse, Indiana Pacerse, Utah Jazz, Detroit Pistonse i na kraju New York Knickse. U 719 utakmica, prosječno je bilježio 15,6 poena po susretu, uz impresivnih gotovo 40 posto šuta za tri poena.
Tokom sezone 2022/23 postao je najbolji hrvatski NBA strijelac u povijesti prestigavši Tonija Kukoča. Tokom karijere u najjačoj ligi svijeta, zaradio je ukupno 124 milijuna dolara, odnosno oko 106 milijuna eura, čime je postao prvi hrvatski košarkaš s više od 100 milijuna dolara zarade.
Bio je pravi “tihi ubojica” – nenametljiv, a ubitačno efikasan.
Iako je nastupao za reprezentaciju Hrvatske, Bojan nikad nije skrivao svoju povezanost s rodnim Mostarom. Mnogi u Bosni i Hercegovini su ga pratili s posebnom pažnjom, jer bez obzira na reprezentativni dres, korijeni se ne brišu.
Njegov nastup na Olimpijskim igrama u Riju 2016. ostaje upamćen. Bio je jedan od najboljih strijelaca turnira, a bio je i dio reprezentacije Hrvatske na dva Svjetska prvenstva te pet Europskih prvenstava. Na Europskom prvenstvu 2013. godine izabran je u najbolju petorku prvenstva, dok je istovremeno Hrvatska stigla do polufinala.
No, ono što će najviše obilježiti Bogdanovića jeste skromnost, mirnoća i dosljednost. Sve to ga je činilo posebnim, kako na terenu, tako i van njega. Rodnom gradu je pomagao na razne načine. Pamti se da je Osnovnu školu “Silvije Strahimir Kranjčević” u Mostaru, koju je pohađao, pomogao s 25.000 eura za opremanje informatičkom opremom.
Danas je na toj školi oslikan njegov veliki mural preko cijelog zida, a tokom koronavirusa Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar uplatio je 50.000 eura pomoći. Bogdanović je u svom rodnom gradu organizirao kamp i na kojem su mlade košarkaše, uz Bojana, trenirali i njegovi gosti poznati košarkaši i treneri.
Bojan Bogdanović nije napravio glamurozan oproštaj, nije tražio pažnju, samo je rekao hvala i povukao se. Na svoj način. Elegantno, tiho i dostojanstveno, dok će njegova karijera ostati upisana zlatnim slovima u hrvatskoj, europskoj i NBA košarkaškoj povijesti, ali i u srcima svih koji su ga gledali.
