Antonio je i sam preživio tešku nesreću, ostao bez brata, preminuo mu je otac, no podignuo je glavu i krenuo dalje. Nekoć perspektivni nogometaš kojeg je nesreća udaljila od aktivne igre danas sudi najveće nogometne derbije u BiH. “Siguran sam da otac i brat paze na mene, to mi daje dodatnu snagu”, kaže
“Zbog pokojnog brata uspjet ću kao sudac, a zadovoljan sam privatnim poslom”, glasio je naslov u Večernjaku iz veljače 2019. godine. Iako se, gledano u brojkama, to dogodilo “jučer”, milijun se stvari od tada promijenilo, a ni glavni akter ove priče Antonio Tomić zasigurno nije isti. Mladi Kreševljak uistinu je uspio kao nogometni sudac. Kroz život ide hrabro i neumorno te čuva sjećanje na brata poginulog u teškoj prometnoj nesreći, ali i na oca koji je u međuvremenu preminuo. I sam je preživio tešku nesreću, ali nikad nije odustao, piše Večernji list BiH.
Nakon šest godina odlučili smo evocirati sjećanja i vidjeti kako je Antonio danas, osobito jer je nekoć perspektivni nogometaš kojeg je nesreća udaljila od aktivne igre uspio kao sudac te sudi najveće derbije u BiH.
– Osjećam veliki ponos i zahvalnost. Put do ovog trenutka nije bio lagan – od početka i suđenja malim dječacima i djevojčicama do derbi utakmica najvećeg ranga u BiH. Tisuće sati treninga, edukacije i učenje u proteklih 13 godina donijeli su rezultat. Moj je brat uvijek bio moja najveća inspiracija u suđenju, a iako ga nema fizički, u svakom trenutku on je uz mene. Nažalost, 2021. godine izgubio sam i oca, što je bio još jedan jako težak trenutak u mom životu. No, siguran sam da me obojica gledaju i na neki način vode kroz život. Derbi utakmice koje mi je povjerilo Povjerenstvo za suđenje i NS BiH bile su poseban trenutak za mene, ali i motivacija da nastavim vrijedno i ponizno dalje – priča nam Antonio.
Godine prolaze. Pitamo Antonija, kad se sjeti brata, kakva sjećanja nosi i što bi mu nakon svega rekao. – Trudim se sjećati se samo lijepih uspomena, onih koje mi daju snagu. Siguran sam da bi bio ponosan, ne samo zbog mog uspjeha u suđenju nego i zbog toga što sam ostao dosljedan sebi i svojim vrijednostima. Isto tako, često mislim i na svog oca, koji me s bratom sigurno prati i pazi na mene. To mi daje dodatnu snagu da nastavim dalje i budem najbolja verzija sebe – priča nam. Bh. liga iznimno je napredovala. Bh. klubovi igraju i Europu, dočekuju proljeće…
– Nogomet u BiH napravio je veliki iskorak, pogotovo u posljednjih nekoliko godina. Klubovi su profesionalizirali rad, infrastruktura se značajno poboljšala, a sama liga postaje sve konkurentnija. Suđenje također prati te promjene, kriteriji su stroži, tehnologija napreduje i možemo vidjeti da od ove sezone u BiH imamo i VAR, koji je jako smanjio broj pogrešaka. Povjerenstvo za suce i suđenje ulaže maksimalne napore kako bismo mi suci bili na razini tog napretka i što kvalitetniji – ističe. Iako je stalno na terenu pa ga srce vjerojatno povuče nekad da i sam nastupi, nekoć perspektivni nogometaš priznaje nam da se aktivnom nogometu više ne pokušava vratiti. – Ne pokušavam uopće! Svjestan sam da je moja uloga sada drukčija te se trudim smanjiti svaku mogućnost ozljede jer mislim da imamo odgovornost prema ljudima iz NS-a BiH koji ulažu u nas vrijeme, novac, trud – kaže nam. Godinama je bio u privatnom biznisu, praonica rublja bila je hit u to vrijeme, a danas je Antonio ipak u mirnijim vodama.
– Praonicu sam prodao prošle godine jer se pojavila dobra poslovna prilika, ali i zbog želje da smanjim obveze. U tom je trenutku beba bila na putu i htio sam se u potpunosti fokusirati na obitelj, državnu službu i rad u Ministarstvu, kao i na svoju sudačku karijeru. Bio je to logičan korak koji mi je omogućio bolje balansirati profesionalni i privatni život – kaže. Pitamo ga i zauzima li Kreševo i dalje središnje mjesto u njegovu životu.
– Apsolutno! Bez obzira na putovanja i obveze, Kreševo je moj dom, mjesto gdje sam odrastao i gdje uvijek pronalazim mir. Ljudi iz Kreševa uvijek su bili uz mene i to je isto tako moja ogromna snaga – kaže. Prisjećamo se i prošlogodišnjih poplava koje su i u Kreševu napravile štetu, srećom, bez ljudskih žrtava. – Bujične su poplave bile veliki šok za cijelu zajednicu, no, u odnosu na druge gradove, nije bilo ljudskih žrtava. Osobno sam ih osjetio jer smo u obiteljskoj kući i dvorištu pretrpjeli veliku materijalnu štetu. Ipak, svi ljudi u BiH i inozemstvu pokazali su nevjerojatnu solidarnost i zajedništvo. Obnova zahtijeva puno truda, ali uz pomoć dobrih ljudi i institucija uspijeva se sanirati dio štete. Želim zahvaliti svima koji su na bilo koji način pomogli. Podrška je bila ogromna i to nam je svima dalo snagu nastaviti dalje. Velika hvala i ljudima koji vode Kreševo i politici koja je prepoznala važnost zaštite građana i bila nam na raspolaganju za sve što je bilo potrebno. I dalje postoje izazovi, ali najvažnije je da smo ostali jedinstveni i da se zajedno borimo za bolje sutra – ističe Tomić. Pitamo ga i koji ljudi su mu najveća podrška.
– Obitelj mi je uvijek bila temelj svega. Supruga i dijete, kao i majka i sestra, moj su najveći oslonac, a podrška dolazi i od prijatelja, kolega i svih onih koji vjeruju u mene. I, naravno, iako ih više nema fizički, znam da su moj otac i brat uvijek uz mene, na svoj način – kaže. Antonio se pokazao kao iznimna osoba pa smo ga pitali i ima li nekih neostvarenih želja.
– Naravno, mislim da svaka mlada i ambiciozna osoba ima puno želja, ali mi je trenutačno najvažnija želja da mi je obitelj zdrava i da ljudi u BiH žive u miru u ovim izazovnim vremenima. Ostalo će uz upornost i kvalitetan rad sigurno doći – naglašava. Poslao je i poruku onima koji traže put do ostvarenja svojih snova.
– Upornost definitivno daje rezultat. Nikad ne odustajte, bez obzira na prepreke. Svaki dan je prilika da budete bolji nego jučer – zaključuje.
