Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića u kršćanskom kalendaru.
Katolici danas obilježavaju Badnjak, dan uoči Božića. Tradicionalno se na Badnjak posti, ali Crkva to ne smatra obveznim.
Ime Badnjaka povezano je s glagolom “bdjeti” jer se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Priprema se posna hrana, najčešće bakalar. Navečer je običaj otići na svetu misu – polnoćku, na kojoj se dočekuje Božić, blagdan Kristova rođenja.
Badnjak je naziv i za drvo koje gori na ognjištu te večeri. Izrađivale su se i posebne svijeće, koje su se često povezivale trobojnicom. One predstavljaju simbole novog života i nade.
Iako to neki čine i ranije, obično se na Badnjak kiti jelka, a pritom se u krugu obitelji pjevaju i božićne pjesme. Ispod božićnog drvca se stavljaju darovi, koji se otvaraju ujutro.
Božićno drvce jedna je od najpoznatijih i najpopularnijih tradicija koje se povezuju s proslavom Božića. U Njemačkoj i sjevernoj Europi običaj ukrašavanja stabala potječe iz poganskih vremena, kada su stabla smatrali simbolima plodnosti bogova prirode. Običaj je bio povezan sa zimskim solsticijem (oko 21. prosinca), koji su smatrali danom ponovnog rođenja boga Sunca.
Ukrašavanje stabala kasnije je postao jedan od kršćanskih običaja, i to nakon što je Crkva 25. prosinca odredila kao dan Kristova rođenja, time zamijenivši pogansku proslavu solsticija. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica, koja predstavlja betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista.
