Župa Bugojno oprostila se od svog Darija Bagarića, studenta teologije čiji je život obilježila ljubav prema sportu i istinska spoznaja vjere. Njihovu emotivnu objavu prenosimo u cijelosti.
Darijo Bagarić rođen je 8. svibnja 1982. u Bugojnu od oca Ivice i majke Jadranke rođ. Grabovac. Uz svoje roditelje, Darijo je odrastao u skladnoj obitelji sa svoja dva brata Oliverom i Damirom. Bezbrižno djetinjstvo prekinuo je vihor rata i odveo ga daleko od rodnog Bugojna za kojim je uvijek čeznuo.
Osnovnu školu započeo je u Bugojnu, nastavio u Hrvatskoj, pa u Leipzigu u Njemačkoj kao „izbjeglica“. Srednju školu pohađa i završava u Uskoplju. Studij odgojnih znanosti uspješno je završio u Leipzigu u Njemačkoj gdje je kasnije 12 godina odgovorno i predano radio kao socijalni radnik i pedagog u školi. Darijo je bio dobar sportaš. Njegova sportska nadarenost posebno se vidjela u nogometu. Igrao je za nogometni klub Leipzig gdje je bio zapažen kao izuzetno dobro „lijevo krilo“. No, njegov život nije obilježila slava sporta, nego spoznaja Isusa Krista, Boga živoga.
Ljubio je Isusa iznad svega. Ta se ljubav vidjela u njegovu pogledu, u blagosti riječi, u milosrđu prema siromašnima, osobito prema beskućnicima. Imao je srce koje je znalo suosjećati – ali i hrabro opomenuti. Govorio je istinu. Onako kako to samo netko može tko sam živi pred licem Božjim.
U našoj Župi Sv. Ante Padovanskog, zajedno sa s. Ivankom Mihaljević, vodio je biblijske susrete na kojima su mnogi po njemu ponovno otkrili ljepotu vjere. Pokazivao je put do Oca, neumorno naviještao Riječ i svjedočio Evanđelje više životom nego riječima. Prije nekoliko godina, ponukan nutarnjom željom i osobnim pozivom, vratio se iz Njemačke u svoj rodni kraj. Godine 2023. upisao je studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu sa željom da produbi svoje kršćansko znanje i posveti se studiju teologije. Želio je živjeti za svoj narod, za živu Crkvu, za Boga koji ga je pozvao da bude svjetlo među svojima.
Kada je iznenada teška bolest došla, nije klonuo. Nije se zatvorio u sebe, nego je ostao predan Bogu. Njegov križ postao je propovijed – tiha, ali snažna. Svojim trpljenjem učio nas je vjerovati i tada kada ne razumijemo. Opremljen svetim sakramentima, okružen blizinom i molitvom svojih najmiliji, Darijo je blago u Gospodinu preminuo u ponedjeljak, 10. studenoga 2025. godine.
I dok danas tugujemo zbog preranog rastanka, vjerujemo da je njegov život ispunio ono što je sveti Pavao rekao: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“
Zahvalni smo Bogu što smo ga imali – za njegovu blagost, njegovu čistoću, njegovu hrabrost i vjeru. Njegov život nije bio dug, ali je bio dubok.
A sada, vjerujemo, Gospodin govori: „Slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.“
Počivaj u miru, prijatelju. Kristovo svjetlo koje si nosio, neka svijetli u svima nama.
Misa zadušnica i sprovodni obredi su ove subote u 14 sati na katoličkom groblju u Sultanovićima u Bugojnu.
