Jednakopravnost, borba za očuvanje ustavne pozicije Hrvata, povratak, opstanak – ciljevi su koje Hrvati hoće i moraju ostvariti, sviđalo se to nekome ili ne, rekao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH u intervjuu za Večernji list.
Čović je intervju dao povodom 30 godina od utemeljenja HDZ-a BiH, a istaknuo je kako BiH ne može opstati ni postojati bez hrvatskog naroda kao konstitutivnog (tvorbenog) elementa.
“Izmjena Izbornog zakona BiH ključno je pitanje za budućnost ove zemlje, ali i rješavanje svih onih anomalija koje su protuustavne i nametnute. Očigledno je netko zamislio da bi se eliminiranjem Hrvata u BiH otvorio prostor da se Federacija BiH pretoči u bošnjački entitet kako bi smanjili njihove apetite da se na ovom prostoru stvara bošnjačka nacionalna država, upakirana pod krinkom građanskog. Taj model već je jednom isproban kroz nekadašnju Jugoslaviju i svi dobro znamo kako je završio. Povijest je učiteljica života, jednom smo prošli kroz takve političke pokušaje koji su rezultirali strašnim ratom i ogromnim brojem nevino stradalih i protjeranih ljudi. Ako nam to nije bila škola što znači majoriziranje brojčano manjeg kolektiva, onda doista ne znam što se mora dogoditi da shvatimo da ovdje ima mjesta i prostora za sva tri naroda podjednako”, rekao je Čović.
U postdaytonskom razdoblju Hrvati su različitim “reformama” dovedeni u lošiju poziciju.
Čović je naglasio kako je početak 2000-ih godina doba kad započinju te, uvjetno rečeno “reforme”, koje su ovu državu isključivo unazadile piše dnevnik.ba.
“Krajem devedesetih i početkom novog stoljeća HDZ BiH suočio se s jednim drugačijim političkim i društvenim izazovom. Dio međunarodnih faktora odlučio je izvršiti totalnu preinaku političkog sustava i cjelokupnog unutarnjeg ozračja. Dogodila se tzv. Alijansa, čije se pojedine posljedice osjete i danas. Događa se i slom Hercegovačke banke kada se tenkovskim upadom već moglo naslutiti što se sprema hrvatskom narodu kroz ‘čišćenje’ dužnosnika Hrvatske demokratske zajednice. Ni dan-danas nitko za takve postupke nije odgovarao. Izborni zakon BiH, koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim i koji je danas najvažnije pitanje, ne samo uređenja i funkcioniranja nego i europske budućnosti BiH, vuče svoje korijenje upravo iz tih vremena. Sada već famozni amandmani na Ustav Federacije BiH unazadili su Federaciju miljama unatrag, prije svega, unijevši politički razdor između Bošnjaka i Hrvata. Sve je to rađeno pod krinkom koja je u startu bila osuđena na propast jer za takvu tobože građansku priču, koja je incognito bila uvod u dominaciju Bošnjaka u Federaciji, nije bilo ni onoga minimalnog konsenzusa, a danas ga pogotovo nema”.
Sjetit ćete se, dodao je, i što se događa 2005. kada dolazi do podjele unutar HDZ-a BiH, a u istome trenutku uvelike se pripremaju kukavičja jaja hrvatskom narodu u Predsjedništvo BiH, koje je tada potrajalo osam godina, a traje još i danas.
“Netom poslije dolazi tzv. Platforma koja je bila još jedna podvala hrvatskom narodu kroz eliminiranje legitimnih hrvatskih predstavnika i HDZ-a. Posljedica tih i takvih eksperimentalnih politika vidljiva je još i danas. Jedan dio međunarodne zajednice krenuo je u nasilnu institucionalnu reviziju Daytonskoga mirovnog sporazuma koji je dao vjetar u leđa bošnjačkoj politici da se Federacija pretvori u isključivo bošnjački entitet. Netko je na sličan način zamislio praviti od Grada Mostara grad slučaj i napraviti ga taocem unitarističkih pretenzija uz nečiju vanjsku potporu. Imate izmjene Izbornog zakona kojim se Hrvate dovodi na institucionalnu marginu. Na federalnoj razini gubimo paritet u Vladi FBiH, nakon odluke Ustavnog suda BiH o uvođenju konstitutivnosti na prostoru cijele BiH. To je u biti otvorilo prostor da bošnjačke stranke izbornim inženjeringom zauzimaju srpska mjesta u Domu naroda Federacije BiH te gotovo jednu trećinu mjesta u klubu Hrvata u Domu naroda”.
U prijevodu, pojasnio je, dobili ste situaciju da Dom naroda, koji služi za zaštitu nacionalnih interesa, pretvorite u još jedan građanski dom.
“Time institucionalno i politički Bošnjaci zauzimaju Federaciju gdje mogu sve odluke samostalno donositi. Dom naroda nije Dom županija i to Ustavni sud izričito jasno i nedvosmisleno kaže ističući konstitutivnost kao natkrovljujuće načelo i temeljni ustavni postulat. Da svi dosljedno poštujemo Opći okvirni sporazum za mir, odnosno Aneks 4. i Ustav BiH, ovakvo ozračje ne bi postojalo, u to sam siguran. Raditi jednostrane revizije jednog takvog sporazuma, a znamo svi njegovu ulogu za postizanje mira i okončanja rata, a nadati se da nikakve posljedice nećete proizvesti je zabluda i, uz to, jako opasna radnja. Riskirate opstojnost jednog sustava, jedne države. Onaj tko je dao potporu tome, onaj tko i dalje gaji iluzije u takvo što, nije prijatelj ove zemlje ni ovih naroda koji ovdje žive.”
Govoreći o ulozi međunarodne zajednice, odnosno EU i Amerike u BiH, Čović je rekao kako moramo biti svjesni da je međunarodna zajednica bila ključni posrednik u okončanju sukoba i postizanju mira na ovom prostoru.
“To se ne smije smetnuti s uma kada upotrebljavamo termin ‘međunarodna zajednica’. Njihova uloga je velika i često zna biti ključna kada su u pitanju krupne političke stvari. Primjer takvog djelovanja, posredovanja, njihove medijacije bio je ključan za potpisana dva sporazuma u Mostaru. Rješenje za održavanje izbora u Mostaru, kao i sporazum o izmjenama Izbornog zakona BiH, na višim razinama išao bi jako teško bez njihove uloge. Upravo su posebni predstavnik EU-a Johann Sattler i američki veleposlanik Eric Nelson imali ključnu ulogu. Iskreno im zahvaljujem što su prepoznali važnost ovih dvaju sporazuma. To su naši istinski partneri i prijatelji koji nas uvažavaju i koji ulažu napore da ova država konačno profunkcionira. To nije nimalo jednostavno u unutarnjim okolnostima i kroničnom nedostatku povjerenja među trima konstitutivnim narodima”.
Pojedine politike, veli, isključivo unutar bošnjačkog korpusa ili oni koji pretendiraju na to biračko tijelo, i dalje se odupiru jednoj realnosti i istini, a to je da je konačno došlo vrijeme da se riješe krucijalna pitanja.
“Naš dogovor je bio da idemo korak po korak kako bismo do kraja godine riješili probleme koji postoje. To će se morati pretočiti u konačno rješenje koliko god tko htio nastaviti trenutačno mrcvarenje i status quo koji nas vodi u još dublji sunovrat. Tu nema pobjednika ni gubitnika. To je pitanje opstojnosti jedne višenacionalne države koja mora uvažiti sve svoje različitosti. Sve ostalo su zablude kojima se zavarava javnost.”
Upitan vjeruje li kako bi međunarodna zajednica mogla žrtvovati Hrvate kao konstitutivan narod, Čović je rekao kako tko god razmišlja o takvim stvarima ili planira realizaciju takvih eksperimenata, srušit će ovu državu.
“To je eksplicitno rušenje ustavnog poretka. Međunarodna zajednica neće prihvatiti takvo što jer bi to urušilo cjelokupan poredak i strukturu BiH, iako su u prošlosti djelovale određene snage uime jednog dijela međunarodne zajednice koje su otvoreno zazivale takve koncepcije. To su radile, prije svega, zbog nekih vlastitih interesa i iluzija i, po mom mišljenju, to je zloupotreba prijateljskih zemalja koje toliko ulažu u napredak ove zemlje. Takva vremena su prošla. Građanska država u višenacionalnoj državi, gdje imate tri državotvorna naroda, ne može funkcionirati po zapadnom modelu homogenih nacionalnih država. Tu se ne radi o građanskoj dimenziji, kako se to lijepo zna upakirati, nego o dominaciji jednog naroda nad nekim drugim.”
Imali ste obje Jugoslavije, podsjetio je, koje su koketirale takvim modelom unitarizma i centralizma, pa znamo kako su okončale. Taj model stvaranja neke umjetne nacije na prostoru jugoistoka Europe nikada nije uspio niti će.
“Nacionalni identitet duboko je usađen u sve narode koji ovdje žive. Nije to prvi put da se želi nekim pokušajem modificiranoga ‘melting pota’, po uzoru na zapadne zemlje, napraviti neka unificirana nacija. Imali ste vrijeme Austrougarske prije više od 100 godina kada je Benjamin Kallay htio takvo što. Jedna nacija, jedan jezik s miksom kultura. To je propali koncept koji teško da igdje u praksi može zaživjeti. Europa ima takvih primjera napretek. Od Belgije, Švicarske, Austrije, Španjolske i dalje da ne nabrajam. Hrvati neće biti žrtvovani ni za kakve eksperimente niti pristajemo da se uopće o tome”.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje
