Autorski osvrt Darija Plavčića, predsjednika Mladeži HDZ-a BiH i Mladeži Paneuropske unije BiH. Osvrt se temelji na izlaganju pripremljenom za panel „Mladi ujedinjeni za Europu mira” u Karlovcu
Povodom međunarodne konferencije „Ujedinjeni za Europu mira”, održane u Zagrebu i Karlovcu, Dario Plavčić donosi osobni osvrt na deset godina paneuropskog angažmana, izvornu ideju europskog jedinstva i odgovornost nove političke generacije za budućnost Bosne i Hercegovine.
Prije deset godina u Karlovcu sam sudjelovao na svojoj prvoj paneuropskoj konferenciji u Hrvatskoj. Bio je listopad 2016. godine, a taj susret pamtim i po tome što sam tada prvi put susreo gdina Andreja Plenkovića kao novog hrvatskog premijera. Upravo je na toj paneuropskoj konferenciji imao svoj prvi međunarodni javni nastup nakon preuzimanja dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Deset godina poslije ponovno sam u Karlovcu, na međunarodnoj konferenciji „Ujedinjeni za Europu mira”, na kojoj mu je dodijeljena Paneuropska medalja za doprinos europskom jedinstvu.
Ta poveznica za mene ima posebno značenje. Ne samo zbog proteklih deset godina, nego zbog pitanja koliko smo u tom vremenu uspjeli ostvariti od europske ideje u koju vjerujemo.
Prije više od stoljeća Richard Coudenhove-Kalergi zamislio je politički ujedinjenu Europu, svjestan da trajni mir nije moguće graditi na stalnim podjelama i međusobnom nepovjerenju. Njegovu je viziju kasnije nastavio razvijati Otto von Habsburg, zagovarajući Europu koja neće ostati podijeljena povijesnim granicama i političkim suprotnostima.
Danas, stotinu godina nakon prvoga Paneuropskog kongresa, ta ideja nije izgubila na važnosti. Naprotiv, rat u Ukrajini, sigurnosni izazovi i neizvjesnosti pred europskim kontinentom podsjećaju nas koliko je mir dragocjen i koliko ga je lako uzeti zdravo za gotovo.
Dolazim iz Središnje Bosne, prostora u kojem se stoljećima susreću različiti narodi, kulture i identiteti. Iz zemlje koja dobro zna koliko mir vrijedi, ali i koliko je teško obnoviti povjerenje kada ono jednom bude narušeno.
Mir nije samo odsutnost rata. Mir je sposobnost da unatoč razlikama gradimo zajedničku budućnost.
Upravo je u tome za mene smisao europske ideje. Europa ne traži da se odreknemo vlastitih identiteta, nego da naučimo živjeti i surađivati uz međusobno poštovanje.
Za Bosnu i Hercegovinu to znači graditi funkcionalne institucije, provoditi reforme, jačati vladavinu prava i osigurati ustavnu jednakopravnost triju konstitutivnih naroda, uz poštovanje prava svih građana.
Europska budućnost naše zemlje ne smije ostati obećanje koje ponavljamo iz jednog izbornog ciklusa u drugi. Ona mora postati zajednički posao i odgovornost svih političkih aktera.
Politička stabilnost ne nastaje onda kada svi mislimo jednako, nego kada izgradimo institucije u kojima se nitko ne mora osjećati poraženim da bi drugi bio ravnopravan.
U tom kontekstu posebno važnim smatram pitanje političke generacije koja danas preuzima odgovornost.
Gdin Andrej Plenković prije deset godina tek je započinjao svoj mandat predsjednika Vlade, a danas je jedan od najiskusnijih europskih premijera. Njegov politički put pokazuje koliko su kontinuitet, međunarodno iskustvo i jasno europsko opredjeljenje važni u vremenu velikih izazova.
Istodobno, nedavni Opći izbori u Bosni i Hercegovini donijeli su novu političku dinamiku. Izbor gđe Darijane Filipović za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH vidim i kao važan primjer dolaska nove generacije na najodgovornije političke dužnosti.
No, generacijska promjena sama po sebi nije jamstvo napretka.
Nije dovoljno da u politiku dođu novi ljudi. Potrebno je da s njima dođu nove ideje, veća odgovornost i bolja politička kultura.
To vrijedi i za mene osobno, za organizaciju koju vodim i za sve koji danas dobivaju priliku oblikovati budućnost svojih zajednica.
Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini ne očekuju samo velike europske poruke. Očekuju obrazovanje, posao, sigurnost, mogućnost osnivanja obitelji i priliku da ostanu živjeti u vlastitoj zemlji.
Zato europska budućnost mora biti više od političkog cilja. Ona mora postati stvarna perspektiva naših ljudi.
Vjerujem da upravo paneuropski pokret može dodatno povezati mlade iz država članica Europske unije i zemalja koje joj teže. Potrebno nam je više zajedničkih inicijativa, konkretnih projekata i susreta na kojima će se razgovarati ne samo o europskim vrijednostima nego i o njihovoj primjeni.
Jedna od ideja koju vrijedi razvijati jest redoviti paneuropski forum mladih Europske unije i zapadnog Balkana, na kojem bi i Bosna i Hercegovina mogla imati važnu ulogu.
Kada danas razmišljam o svojem prvom paneuropskom susretu u Karlovcu, shvaćam da se odgovornost ne preuzima odjednom. Ona raste s iskustvom, povjerenjem koje nam ljudi daju i spremnošću da vlastitim radom opravdamo to povjerenje.
Paneuropska ideja preživjela je ratove, ideološke podjele i velike političke promjene jer su postojali ljudi koji nisu odustajali od uvjerenja da Europa može biti ujedinjena.
Na nama je da tu ideju ne ostavimo samo u povijesnim knjigama i svečanim govorima.
Generacija naših roditelja učila nas je koliko mir vrijedi.
Naša generacija mora pokazati koliko je spremna učiniti da taj mir traje.
Jer Europa mira nije samo nasljeđe koje smo dobili. Ona je odgovornost koju ćemo jednoga dana predati onima koji dolaze poslije nas.
Urednička napomena: Osvrt se temelji na izlaganju pripremljenom za panel „Mladi ujedinjeni za Europu mira” u Karlovcu.
