Svako vrijeme nosi neki svoj trend, pa je danas popularno one rođene od 1995. do 2010. godine nazivati generacijom Z. Mogli bismo reći da su to mladi koji su odrastali, pa i intenzivnije vrijeme provodili uz internet, pametne telefone i društvene mreže.
Naravno, ima i onih starijih koji uz to danas provode vrijeme, međutim, odrastanje generacije Z pratilo je upravo novotarije zbog kojih su za neke informatički pismeniji, a za druge zaglupljeniji, no definitivno više brinu o nekim svojim pravima nego ostali. To je potvrdilo i jedno međunarodno istraživanje koje tvrdi da čak 58% pripadnika generacije Z neće poslati prijavu ako u natječaju nije objavljena plaća ili barem otprilike kolika bi ona mogla biti.
– Istraživanja nam neprestano poručuju da generacija Z svoju osobnu i profesionalnu sreću više povezuje s novcem koji zarađuje u usporedbi s prošlim generacijama. Za mnoge od njih rad nije u službi ispunjenja, već način zarađivanja koji omogućuje kupnju proizvoda i iskustava koja ih ispunjavaju – kazao je Alex Beene koji predaje financijsku pismenost na Sveučilištu Tennessee. To je pokazatelj da se ne vežu toliko uz tvrtku i kolege, kako se to nekad radilo. Poslodavci ni u svijetu nemaju običaj navoditi početnu plaću u natječaju, ali izgleda da će ih upravo ovaj naraštaj natjerati na to jer se mnogi od njih bez te stavke ne žele ni prijaviti za posao.
– Još važnije, u budućnosti možda neće biti riječ samo o generaciji Z s obzirom na to da sve više zaposlenika iz svih generacija želi imati jasniju sliku o plaćama zbog trenutačnih inflacijskih pritisaka – naveo je Alex Beene. Pripadnica te generacije pak tvrdi da nije riječ samo o novcu. – Ova generacija je puno transparentnija u svemu. Mislim da su moji prijatelji skloni dijeliti ono što zarađuju, tako da svatko ima mjerilo da zna dobiva li fer plaću za rad koji obavlja. Razgovori o plaći među prijateljima ili kolegama mogu biti odličan alat za pregovaranje jer radnicima omogućuju da s dokazima pregovaraju o poštenoj kompenzaciji. Zabrinjavajuće je ako tvrtka pokušava spriječiti zaposlenike da o tome razgovaraju – istaknula je. Istraživači tvrde da će poslodavci koji ne otkrivaju plaće u budućnosti imati manje prijava za posao, a to se i sada događa.
– Ironija je što tvrtke tvrde da žele najbolje talente, a ipak mnoge očekuju da kandidati slijepo podnose prijave dok ne znaju je li plaća uopće dovoljna za život, a kamoli u skladu s industrijskim standardima i zahtjevima posla. I da budemo jasni, ovo nije problem generacije Z – ovo je jednostavno loša poslovna strategija – smatraju. A kakvo je stanje u BiH po pitanju generacije Z. Neki kroz poluzbilju, ali i to je realnost, ističu da je velik dio generacije Z napustio bosanskohercegovačko područje. U jednoj IT tvrtki u kojoj mahom rade milenijalci (od 1980. do 1995. rođeni) i generacija Z, voditelj tvrtke koji je želio ostati anoniman, ispričao je kako je njima s ova dva naraštaja.
– Živimo u BiH i ne znam koliko je pametno govoriti o početnoj plaći ili o plaći općenito jer to stvara jaz među radnicima. Da se razumijemo, nismo mi dosegnuli još toliki razvoj da bi nečija veća plaća onom tko ima manja primanja bila motiv, već kod nas takve stvari mogu biti povod za sukobe među radnim kolegama, a samim time za rušenje ozračja u tvrtki. Također, slušam ja i iskustva iz svijeta i nigdje se otvoreno o tome ne govori, tako da mislim kako nitko nije došao do te razine – priča nam sugovornik.
Zatim se osvrnuo i na kvalitetu radnika. – I milenijalci i generacija Z izvrsni su radnici. Brzo uče i koriste um da riješe neki zadatak, čak su mi milenijalci bolji jer su prošli i onu “uličnu” školu, a bili su mladi kad su se pojavili internet i računala pa su brzo usvajali. Također, obje se generacije bore za svoja prava. Međutim, ovo je dinamičan i stresan posao i ljudi dolaze i odlaze. Mnogi su otišli raditi u inozemstvo. Također, morate voditi računa da danas umjetna inteligencija uzima dobar dio posla u ovoj branši. Mi otkaze nismo davali, ali nismo ni dovodili novu radnu snagu nakon odlaska nekih pojedinaca. To dovoljno govori – kaže nam. Što se tiče ovog istraživanja i činjenice da dobar dio generacije Z traži da se razgovara o plaćama, voditelj tvrtke kaže da je bitnije razgovarati o poslu.
– Novca u optjecaju ima, međutim, živimo u takvom vremenu da novac ne vrijedi onoliko koliko je ranije vrijedio i zato ga je potrebno stalno investirati u nove poslove i povećavati dobit da bi se stvorilo ili održalo stabilno okruženje. Bitnije je bilo kojoj generaciji da razgovara o poslu nego da troši vrijeme na priče o plaćama. Na našim prostorima se u nekim tvrtkama davalo otkaz jer je i plaća bila opisana kao poslovna tajna. Također, ne znam što može razgovor o tome dobroga donijeti. Logično bi mi bilo, ako poslodavac ekonomski promišlja, da će onom tko je vrijedan kao radnik povećati plaću. Ne smatram da će se ikad navoditi ni početna plaća ni tko ima koliku plaću i gdje, već će se raditi kao i dosad.
Generacija Z će jako brzo shvatiti da bez posla ne može živjeti i te priče o nejavljanju na oglase padaju u vodu kad pojedinac uđe u krizu, a tog danas ne nedostaje. Lijepo je maštati o punoj plaći za pola radnog vremena, o odlasku na odmor na godinu dana i svemu onomu što nam stranci plasiraju, ali realnost, pogotovo u BiH, je drukčija – zaključio je.
