U nedjelju, 21.6.2026. petnaestak planinara iz Viteza, Hrvatskog planinarskog društva Vitez u dogovoru sa prijateljima planinarima iz HPD “Lipa” iz Sesveta, planinarili su na Treskavici.
Terenskim vozilom (a radi se o vojnom kamionu TAM 110) krenuli su iz sela Turovi te dolaze do planinarskog doma EPSD RUNOLIST 05, gdje počinje planinarski uspon. Domaći i i ugodni sugovornici u domu su domari Gordana i Milovan-Mimo.
Treskavica nije obična planina – poznata je sa svojih 365 izvora, po jedan za svaki dan u godini, što joj daje gotovo mitski karakter. Ovdje priroda šapuće onima koji znaju slušati.
Na početku staza vodi kroz visoku četinarsku šumu te izlazi na šumski put na kojem se u radne dane odvija vjerojatno planska sanitarna sječa i izvlačenje trupaca drveta za koje su uočili da su već odavno osušena. Put je devastiran radom teških strojeva no sušni period je doprinio da se stazom može normalno kretati.
Staza nastavlja dalje do lijepo uređenog vidikovca, do Šišana, gdje se staze razdvajaju i sa kojeg vidiš glacijalno Veliko jezero i vršne stjenovite predjele visoke planine. Staza, obrasla velikom klekom, dalje vodi do Konjskog vrela, posljednje prirodne vode na ruti, gdje prave pauzu i pune boce za nastavak puta.
Dalje se uspinju podno vrha Pašina planine, a zatim ih čeka završni uspon do samog vrha. Vrh ove planine ima tri naziva, i to: Đokin toranj, Mala Ćaba i Paklijaš (2086 m), i ujedno je najviši vrh Treskavice. Stoje na krovu planine, okruženi planinskim masivima Bjelašnice, Visočice, Jahorine, Lelije, Zelengore, jezerima Treskavice i pogledima koji sežu do Maglića, Volujka, Durmitora, pa čak i Jadranskog mora u vedrim danima. Ovo je trenutak zbog kojeg vrijedi svaki korak – sirova ljepota, tišina visine i osjećaj postignuća.
Nakon nepun sat vremena pauze polaze nazad, strmom i na jednom dijelu pomalo opasnom stazom.
Nizbrdicom, livadom, koja je obrasla bujnom vegetacijom sigurnim korakom kreću se prema Velikom jezeru koje je smješteno na visini 1548m i najveće je jezero sa stalnim protokom vode, tako da je u istom nakon izvršenog poribljavanja, pastrva uspjela da opstane i danas u dubinama koje dosežu 6 m uspješno preživljava surove zime. Površina jezera je najpribližnija dimenziji 220m sa 180m dok u vrijeme topljenja snjegova i jesenjih padalina može da udvostruči svoju površinu. Jezero je izuzetno lijepo uklopljeno u pitomu dolinu obraslu mnoštvom planinskih vrsta bilja. Na jezeru susreću kupaće, a jedna odvažna Sesvećanka im se nakratko pridružila.
Staze označene i utabane nalaze se oko jezera, a na uzvišenju (1575 mnv) iznad izvorišta- Pašino vrelo nalazi se izgrađena planinarska kuća kojom gazduje Planinarsko Ekološko Društvo Trnovačka jezera Trnovo. Izlazak na prevoj Šišan je ostavio prigodu svakome da se još jedanput fotografira.
Prilično umorni se spuštaju do planinarskog doma, polazne i završne točke planinarenja.
Zasluženi odmor, okrijepa i malo duže čekanje terenskog vozila da nas vrsti u Turove do naših vozila.
Dobro umorni, sa puno dojmova vraćamo se u svakodnevnicu sa iščekivanjem novog poziva od ljubavi zvana planina, priopćeno je iz HPD Vitez, a detalje mozžete vidjeti na fotografijama OVDJE.
