Ivan Stojak iz Han Bile svjedočio o zatočenju 1992.: U sudnici nije prepoznao osobu koja ga je tukla

// suđenje peulićima i đuriću

Na suđenju Bošku i Davoru Peuliću te Petru Đuriću, optuženima za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika počinjene 1992. godine na području Skender-Vakufa i Travnika, svjedoci Tužiteljstva govorili su o zatočenju i zlostavljanju, ali nisu identificirali optužene kao osobe koje su ih tukle.

Ivan Stojak, nekadašnji rezervni policajac u Han Biloj kod Travnika, ispričao je kako se krajem travnja i početkom svibnja 1992. godine s kolegama nalazio kod releja na Vlašiću, gdje su se predali, nakon čega su u konačnici dovedeni u zgradu Pošte u Skender-Vakufu.

Prema njegovu iskazu, prvog dana odveden je na ispitivanje na kat objekta, gdje ga je odveo vojni policajac, a tijekom zatočeništva bio je tučen. U Pošti je, kako je naveo, proveo osam dana. Stojak je kazao kako je među zatočene dolazila osoba koju su oslovljavali kao „poručnika“, a koja je tukla njega i druge zatvorenike. Ime te osobe, međutim, nije saznao.

Na zahtjev Tužiteljstva svjedok je pogledao po sudnici kako bi utvrdio može li prepoznati tu osobu, ali nije prepoznao nikoga. Naveo je kako su ih, osim osobe koju su nazivali „poručnikom“, tukla i dvojica vojnih policajaca. Govoreći o uvjetima zatočenja, opisao je kako su zatvorenici bili izloženi udarcima i prilikom odlaska u toalet te da su bili prisiljeni mokriti u deke koje su dobili.

Stojak je pred Sudom pokazao dijelove glave, prsa i leđa po kojima je, prema njegovim riječima, bio udaran. Kazao je kako i danas osjeća fizičke posljedice te ima noćne more. Na pitanje Tužiteljstva znače li mu nešto imena Boško Peulić i Petar Đurić, odgovorio je kako mu ne znače i da ih nije čuo.

Tijekom unakrsnog ispitivanja Obrana Boška Peulića ukazala je kako je Stojak u istrazi naveo da ga je ispitivala osoba u civilu, dok je na ročištu ostao pri tvrdnji da je riječ bila o uniformiranoj osobi. Potvrdio je i da tijekom zatočenja u Pošti nije vidio niti čuo zapovjednika brigade. Osobe koje su ih tukle, prema njegovu iskazu, nisu se predstavljale niti je netko izgovorio njihova imena.

Na ročištu je svjedočio i Marko Barić, koji je kazao da je kao 17-godišnjak bio angažiran nakon napada na njegovo selo Viševice kod Kotor-Varoši. Ispričao je kako je 30. rujna 1992. godine bio u Sokolinama, gdje je tijekom napada VRS-a zarobljen s drugim osobama te odveden u Poštu u Skender-Vakufu.

Barić je kazao da su zatočenici ondje bili tučeni rukama i nogama, a osobe koje su ih udarale nisu se predstavljale. Prema njegovu iskazu, na ispitivanje su odvođeni u drugi objekt. Osoba koja ga je ispitivala nije se predstavila, ali je Barić kazao kako je kasnije, tijekom zatočenja na Manjači, iz razgovora drugih zatvorenika čuo da se radilo o „drugom mlađem Peuliću“.

Naglasio je kako ga osoba koja ga je ispitivala nije zlostavljala, nego druga osoba koja se nalazila sa strane i koja bi ga udarila nakon negativnih odgovora. Obrani Davora Peulića kazao je kako nije mogao vidjeti lice osobe koja ga je ispitivala. Također je potvrdio da Boška Peulića nije vidio u Skender-Vakufu.

Na istom ročištu unakrsno je ispitan i vještak medicinske struke Severin Žujo. Kazao je kako osobe čije je ozljede vještačio nije osobno pregledao, nego je nalaz i mišljenje izradio na temelju dostavljene medicinske dokumentacije.

Obrana Boška Peulića ukazala je kako se kod niza osoba radi o medicinskim nalazima koji se odnose na ozljede nastale nakon 1992. godine. Žujo je odgovorio kako je vještačenje izvršio na temelju dokumentacije koja mu je dostavljena, dodajući da je za potrebe nalaza imao i medicinsku dokumentaciju iz 1992. godine.

Za jedan slučaj potvrdio je kako su utvrđene ozljede mogle nastati djelovanjem druge mehaničke sile, a ne isključivo udarcima šakom i nogom.

Boško i Davor Peulić te Petar Đurić optuženi su za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika počinjene od svibnja do listopada 1992. godine na području Skender-Vakufa i Travnika. Prema optužnici, Boško Peulić tereti se u svojstvu zapovjednika 22. lake pješačke brigade Vojske Republike Srpske, Petar Đurić kao de facto zapovjednik Vojne policije, a Davor Peulić kao de facto zapovjednik centra veze.

Suđenje će biti nastavljeno 15. listopada.