Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u subotu će izabrati novog reisu-l-ulemu, čime će završiti mandat Huseina ef. Kavazovića, koji ovu dužnost obnaša od 2012. godine. Za njegova nasljednika kandidirali su se mostarski muftija Salem ef. Dedović, sarajevski muftija Nedžad ef. Grabus i direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice, hafiz Mensur ef. Malkić, javlja Anadolu.
Izborno tijelo, sastavljeno od 398 članova, zasjedat će sutra, 10. listopada, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, gdje će članovi tajnim glasovanjem izabrati 14. reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Izborno tijelo čine svi sabornici, glavni imami, predsjednici medžlisa i ravnatelji ustanova Islamske zajednice.
Izbor se održava nakon što je Sabor Islamske zajednice 5. rujna potvrdio kandidature trojice kandidata, koji su prethodno evidentirani u 18 izbornih okruga u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama i dijaspori. Novi reisu-l-ulema preuzet će vodstvo Islamske zajednice u razdoblju od 2026. do 2033. godine, u skladu s mandatom predviđenim njezinim propisima.
Tko su kandidati?
Salem ef. Dedović rođen je 1976. godine u Gornjoj Bijenji, općina Nevesinje. Osnovnu školu „Risto Proroković” pohađao je u Donjoj Bijenji. U Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu upisao se uoči agresije, a nakon prekida rada škole zbog rata iz Mostara je uspio doći u Sarajevo i nastaviti školovanje u ratnim uvjetima, koje je završio 1996. godine. U Mostaru živi od 1992. godine.
Nakon medrese odlazi na studij u Egipat, u prvoj poslijeratnoj skupini studenata iz Bosne i Hercegovine, čime je obnovljeno slanje naših studenata na studij u Kairo, na poznati Al-Azhar.
Diplomirao je 2001. godine na Odsjeku za arapski jezik i povijest arapske književnosti Fakulteta za arapski jezik Sveučilišta Al-Azhar. Poslijediplomski studij pohađao je na Fakultetu islamskih nauka Sveučilišta u Sarajevu, gdje je na Katedri za šerijatsko pravo obranio magistarski rad. Na istom fakultetu završio je i doktorski studij.
Radio je kao profesor arapskog jezika u Gimnaziji Mostar i Drugoj gimnaziji te kao asistent za arapski jezik na Fakultetu humanističkih nauka Sveučilišta „Džemal Bijedić” u Mostaru. Bio je i profesor u Karađoz-begovoj medresi. Od rujna 2006. do 24. svibnja 2014. obnašao je dužnost glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Mostar, a od svibnja 2014. nalazi se na dužnosti mostarskog muftije.
Nedžad ef. Grabus rođen je 1968. godine u Travniku. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1987., a Fakultet islamskih nauka u Sarajevu 1994. godine. Na istom fakultetu magistrirao je 2001. i doktorirao 2008. godine. Usporedno s poslijediplomskim studijem na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, položio je sve ispite na poslijediplomskom studiju na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu u razdoblju od 1995. do 1999. godine.
Njegovo akademsko područje je akaid, odnosno islamsko vjerovanje. Predavao je na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, a bio je i gostujući predavač na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču.
Od 2006. do 2021. obnašao je dužnost ljubljanskog muftije i predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji. Od rujna 2021. obnaša dužnost sarajevskog muftije.
Najvažniji projekt koji je vodio u razdoblju od 2008. do 2020. godine bila je izgradnja Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani. Objavio je značajan broj knjiga, znanstvenih radova, prijevoda knjiga i akademskih članaka.
Hafiz Mensur ef. Malkić rođen je 1970. godine u Dubravama Gornjim kod Živinica. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1988., a na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu diplomirao je 1997. godine.
Pred povjerenstvom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini položio je hifz 2001. godine. Poslijediplomski studij na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, na Katedri za Kur’an, tefsir i arapski jezik, završio je 2012. godine i stekao zvanje magistra islamskih znanosti. Doktorsku disertaciju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu obranio je 2019. godine i stekao zvanje doktora islamskih znanosti.
Od 1991. do 1998. godine radio je kao imam, hatib i muallim u Tuzli, Bugojnu i Sarajevu. Od 1998. do 2017. radio je kao profesor kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi. Od 2006. godine obnaša dužnost prvog imama i hatiba Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.
Od 2015. do 2023. godine bio je ravnatelj Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Od 1. siječnja 2023. imenovan je ravnateljem Uprave za vjerske poslove i članom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na četverogodišnji mandat.
Proces izbora reisu-l-uleme
Prema Ustavu, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini jedna je i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja te drugih muslimana koji je prihvaćaju kao svoju. Reisu-l-ulema je poglavar, vrhovni muftija i najviši vjerski autoritet Islamske zajednice.
Institucija reisu-l-uleme od osnutka 1882. godine do danas suočavala se s brojnim izazovima. Tijekom razdoblja koje obuhvaća tri stoljeća svjedočila je turbulentnim vremenima i dvama svjetskim ratovima. Nadživjela je brojne državne sustave i režime te opstala kao najznačajnija organizacija muslimana Bošnjaka na ovim prostorima i šire.
Reisu-l-ulema bira se svakih sedam godina, koliko traje jedan mandat.
Kada je riječ o proceduri, Sabor Islamske zajednice imenuje dva povjerenstva: Povjerenstvo za izbor kandidata i Povjerenstvo za verifikaciju mandata. Povjerenstvo za verifikaciju mandata formira se tako da ga vodi najstariji sabornik sa svakog muftijstva, u dogovoru s muftijom i glavnim imamom. To čini okosnicu izbornog tijela koje bira reisu-l-ulemu.
Predloženi kandidati potom se potvrđuju na razini muftijstava, a svako muftijstvo dostavlja kandidate Povjerenstvu za izbor kandidata, koje je dužno utvrditi kandidacijsku listu s najviše tri kandidata. Ako ih bude više od tri, Sabor utvrđuje konačnu listu od tri kandidata.
Prema navodima iz izvornog teksta, izborno tijelo koje će zasjedati 10. listopada čini 898 delegata: članovi Sabora, glavni imami, muftije i predsjednici medžlisa Islamske zajednice, ne samo iz Bosne i Hercegovine nego i iz svih dijelova svijeta u kojima Islamska zajednica djeluje. Postupak izbora reisu-l-uleme definiran je Ustavom Islamske zajednice i primjenjuje se od 1998. godine.
Dosad izabrano 14 reisu-l-ulema
Za prvog reisu-l-ulemu Bosne i Hercegovine imenovan je Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović 1882. godine. Od Hadžiomerovića do aktualnog reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini tijekom tih 144 godine predvodilo je ukupno 14 reisu-l-ulema.
Nakon Hadžiomerovića dužnost je preuzeo Mehmed Teufik ef. Azabagić (1893. – 1909.), a potom redom: hafiz Sulejman ef. Šarac (1910. – 1912.), Mehmed Džemaludin Čaušević (1913. – 1930.), hadži hafiz Ibrahim ef. Maglajlić (1930. – 1936.), Fehim ef. Spaho (1938. – 1942.), Salih Safvet Bašić (1942. – 1947.), hadži Ibrahim ef. Fejić (1947. – 1957.), Sulejman Kemura (1957. – 1975.), Naim ef. Hadžiabdić (1975. – 1987.), hafiz Husein ef. Mujić (1987. – 1989.), hadži Jakub ef. Selimoski (1991. – 1993.), Mustafa ef. Cerić (1993. – 2012.) i dr. Husein ef. Kavazović (2012. – 2026.).
Predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Edhem Bičakčić u ranijem intervjuu za Anadolu pojasnio je posebnost institucije reisu-l-uleme među muslimanima u Bosni i Hercegovini.
Budući da je Bosna i Hercegovina odlukama Berlinskog kongresa došla pod upravu Austro-Ugarske Monarhije i bila izravno vezana uz Beč, Bičakčić je objasnio kako su se Bosanci, Bošnjaci, odnosno muslimani, našli u situaciji da moraju imati svojeg predstavnika na razini Bosne i Hercegovine, odnosno krunske pokrajine unutar Austro-Ugarske. Odluku je trebao potvrditi austrougarski poglavar, car Franjo Josip.
Istodobno je bio na snazi i kalifat. Postojao je i šejhu-l-islam, koji je određivao i dotad izdavao menšuru muftijama koji su obnašali vjerske dužnosti u pojedinim pokrajinama Osmanskog Carstva. Šejhu-l-islam nastavio je izdavati menšuru, ali je imenovanje išlo preko poglavara, u ovom slučaju austrougarskog monarha.
„Postavljanje od strane halife, šejhu-l-islama ide putem menšure i bosanskohercegovačkim muslimanima je, a to je jedinstven slučaj u cijelom islamskom svijetu, dana menšura prvom reisu-l-ulemi. Ona se nakon toga i prenosi”, pojasnio je Bičakčić.
Institucija reisu-l-uleme uspostavljena je nakon zahtjeva istaknutih bošnjačkih predstavnika i intelektualaca koji su ostali na ovim prostorima, u vrijeme velikog iseljavanja muslimana Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine prema Turskoj. Budući da je tada vrijedilo pravilo „čija vlast, toga je i vjera”, muslimani nisu imali zajamčen opstanak na ovom području. Međutim, Bosna i Hercegovina pokazala se i u tome kao fenomen i iznimka jer su muslimani Bošnjaci opstali na ovim prostorima do danas, smatra Bičakčić.
U razdoblju koje obuhvaća tri stoljeća posebno se istaknuo reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević, kojeg je vlast Karađorđevića izravno smijenila jer se oštro suprotstavljao nepravdama koje su se događale u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Neposredno uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1991. godine, Sabor tadašnje Jugoslavije prvi je put za reisu-l-ulemu izabrao osobu koja nije bila s područja Bosne i Hercegovine. Bio je to Makedonac Jakub ef. Selimoski, ujedno i posljednji jugoslavenski reisu-l-ulema.
