Središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike, upriličeno u 11:00 h, a predvodio ga je požeški biskup mons. Ivo Martinović uz koncelebraciju: župnika domaćina fra Filipa Karadže, provincijala fra Zdravka Dadića te 30-ak svećenika.
U pozdravnoj riječi župnik fra Filip je istaknuo kako u današnje vrijeme kada se „čini da zlo maršira, a dobro se tek probija“, mnogi su puni strahova.
„Sv. Ivo koji nas je danas okupio u ‘bosanskom Jordanu’ kada bi ga upitali: ‘Što nam je činiti?’, zasigurno bi nam kazao da moramo biti autentični, istiniti u dvjema stvarima: ljubavi i obraćenju“, naglasio je župnik te objasnio kako u tome ljudi ne mogu biti „umjetni“.
Svijet se, kako je rekao, može spasiti samo ako se cijelim svojim bićem, intelektom, umom i srcem obrati, odvrati od grijeha i zla te da bude voljan poslušati Ivanovu inteligenciju utemeljenu i nadahnutu Božjom silom i duhom, a ne umjetnu koja „nema za cilj stvoriti obraćenog, Bogu vraćenog čovjeka, nego raspamećenog i razvaljenog, lišenog od Boga mu darovane slobode i istinskog sustvarateljskog uma, u suradnji s Bogom“.„Nije moguće umjetno se ljubiti i umjetno se kajati, to mora biti ‘ivanovski’ istinito i autentično s ciljem da nas dovede do Isusa Krista, Bogočovjeka, jedinog spasitelja ljudskoga roda u ljubavi“, rekao je fra Filip.
Zašto ljudi dolaze u Podmilačje? Na početku homilije mons. Martinović je rekao: „Dok sam sinoć u molitvi promatrao svetište i razmišljao o onomu što sam vidio, zastajao sam pred tajnom vjere koja je ovdje već stoljećima tako živa. Promatrao sam vjernike kako na koljenima obilaze oko crkve; kako u skrušenosti, poniznosti i predanju izriču svoje molitve, zavjete, žrtve i ljubav prema Bogu. Stoljećima je to tako u ovom svetištu.“Biskup Ivo MartinovićZapitao se kad nije bilo automobila, kad nije bilo autobusa, zašto su i onda ovdje ljudi dolazili? „Zašto su tražili pomoć, zagovor i zaštitu Sv. Ive u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu? Zašto su preporučivali svoje roditelje, djecu, bolesnike i patnike?“
Objasnio je kako je to očito što im je Bog na ovom mjestu po zagovoru Sv. Ive dao tolike milosti koje su bile snaga u njihovu životu i njihovoj vjeri da su mogli dalje živjeti u zajedništvu s Bogom te dodao „kako smo i danas okupljeni oko toga istog sveca koji već 20 stoljeća privlači svojim životom, likom vjerom i predanjem za Gospodina“.
Nadalje je biskup Ivo promišljao kako je ključna jedna riječ za današnji život koju je Sv. Ivan izgovorio, promatrajući svijet koji dolazi, govoreći o Mesiji – da nije dostojan odriješiti mu remenje na obući. Istaknuo je da je ljudska oholost tako razarajuća, da nema one stvarnosti i grijeha za koju se ne bi mogli reći – nisam dostojan.„Mi smo dostojni Gospodina moliti i slaviti, ali mislimo se da smo i dostojni njega ponižavati, vrijeđati i psovati svojim riječima. Mi smo dostojni Božje zapovijedi i zakon slijediti što više. To je put našeg spasenja i vječnosti. Ali mi smo dostojni i prezirati ih u svakoj zapovijedi kad je u pitanju naša ljudska potreba ili korist. Onda smo u stanju ne prezreti Boga riječima, nego prezreti svaki život. Spremni smo uzeti i otuđiti tuđe; spremni smo drugoga iskoristiti i poniziti; obezvrijediti njegovo dostojanstvo; spremni smo oduzeti i život, pa bilo to nerođenom djetetu“, rekao je požeški nadbiskup.
Krstitelj usmjerava na Krista Objasnio je kako Sv. Ivan usmjerava ljude „na oltar gdje nam se Krist daje kao živi Bog u tajni Presvetoga tijela i Predragocjene krvi. Ivan nas usmjerava na Njega jer zna da jedini On nas može spasiti. Jedini On nas može očistiti, jedini On nas može posvetiti.“
