Turistički potencijal Bosne i Hercegovine krije se u njenom bogatom kulturno-povijesnom naslijeđu, a jedna od turističkih atrakcija koje su vezane za povijest je svakako srednjovjekovna tvrđava Stolac.
Stari grad Stolac proglašen je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a snimci iz zraka prikazuju sve ljepote ove srednjovjekovne utvrde.
Srednjovjekovni Stolac poznat je i kao Vidoški grad, a imena Stolac i Vidoški se od pojavljivanja u povijesnim izvorima stalno isprepliću. Oba su ostala u upotrebi skoro do kraja 19. stoljeća.
Kao građevina, Vidoški grad pripada antičkom, odnosno rimskom periodu. Ruševine starog objekta, iskoristio je 1375. godine bosanski kralj Tvrtko da napravi jedan od mnogobrojnih fortifikacijskih objekata u 14. stoljeću. Osim toga, grad nema neki važniji značaj, jer nije bio rezidencija nijedne utjecajne humske obitelji.
Nacionalni spomenik sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada, središnjeg platoa sa gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave, pristupnog puta u ukupnoj dužini od 1.200 metara udaljenosti od donje kapije sve do gornje kapije, kao i dijela brda ispod zidova.
Stari grad zauzima površinu od 20.503 metara kvadratnih. Zaštićen je lancem kamenih kula i zidova, koji su debeli oko dva metra, a izvedeni su od tesanih blokova kamena krečnjaka. Pored kula, grad ima i 10 cisterni (čatrnje) za vodu, skladište za brašno i objekte za stanovanje.
U 17. stoljeću grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini.
Tokom arheoloških istraživanja Pavla Anđelića, utvrđeno je da je izgradnja obuhvaćala više vremenskih faza. Tokom najstarije izgrađena je utvrda na najvišem, dosta ravnom, platou, uglavnom koristeći oblik zaravni. Prvoj fazi izgradnje pripada i pet zidova. Vjerojatno su na zapadnoj strani, tokom austrougarskog perioda, postojale još dvije kule sa kutovima.
Grad je specifičan i po monolitnim blokovima koji su karakteristični za rimsko graditeljstvo, što ide u prilog rimskom periodu gradnje. Ipak, grad je pretrpio velika pregrađivanja u srednjem stoljeću, a još više i za vrijeme osmanske uprave kada je Stolac, kao tvrđava, imao veliki značaj.
Zapadni dio utvrde je vjerojatno nastao u srednjem stoljeću kao utvrđeno predgrađe, a koje je u osmanskom periodu ojačano novim tvrđavinskim elementima. Osmanlije su ovo mjesto pretvorile u naselje gradskog tipa koje se uskoro preselilo izvan gradskih zidina i spustila se u dolinu rijeke Bregave, postajući na taj način gradom.
Prvi siguran podatak o Stocu u srednjem stoljeću je iz 15. stoljeća, tj. 1420. godine “Loco dicto Stolac” u vezi sa pljačkom trgovaca, a ponovno se javlja nekoliko godina kasnije.
Arheološkim radovima 1976. godine nisu otkriveni jasni ostaci srednjovjekovnog grada, ali se pretpostavlja da su prekriveni gradnjom utvrđenja iz doba austrougarske uprave. Stolac je postao dio Osmanskog carstva, nakon osvajanja 13. lipnja 1465. godine, ali ne postoje sigurni podaci da je u njemu držana posada, sve do početka 18. stoljeća.
Poslije Karlovačkog mira 1699. godine grad je popravljen i proširen i postavljena je uprava na čelu sa dizdarom. Oko 1706. je osnovana Stolačka kapetanija.
U kolovozu 1878. uspostavljena je austrijska uprava. Vojni erar je temeljito popravio stari grad 1883. godine, a 1888. godine je izgradio modernu tvrđavu, smještenu iznad one koja je postojala u razdoblju osmanske uprave.
