Djelovao mi je jako blizu. Gledao sam ga kroz ljudsku dimenziju prema ljudima koji pate. Tu je papa pokazao ono što mi je bilo simpatično, kazao je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski u miru
Na konklavama pravo izbora pape imaju svi kardinali mlađi od 80 godina. Njih je trenutačno 138, među kojima su i dvojica hrvatskih – Vinko Puljić i Josip Bozanić. Kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog u miru, zatekli smo u Pastoralno-socijalnom centru “Sv. Josip” u Lugu, u župi Gromiljak kod Kiseljaka, gdje provodi svoje umirovljeničke dane. Upravo je primio vijest o smrti pape Franje i bio je vidno potresen. Inače, Vinko Puljić najstariji je član Kardinalskog zbora s pravom glasa i kao takav trebao bi izmoliti i službenu molitvu na inauguraciji novog pape.
Zbog papine bolesti posljednjih se tjedana osjećalo kako biste mogli biti sudionik i trećih konklava. Naime, kao kardinal sudjelovali ste u izboru i pape Benedikta XVI. i pape Franje. Spremate li se u Vatikan?
Da, tako je, očekivalo se da će biti kraj. Ali, evo, moje zdravstveno stanje ne dopušta mi putovati na treću konklavu. Liječnici mi ne savjetuju, a ja ne osjećam da bih to mogao izdržati. Ne planiram putovati u Rim osim ako se iz Vatikana to od mene ne bude izričito tražilo. Naučio sam slušati.
A ja sam mislio kako ćete i vi biti kandidat za novog papu, no, evo, nećete ići na njegov izbor?
Fizički ne mogu, ali…
Zatečen sam jer sam očekivao kako ćete napisati knjigu o trećim konklavama. Dosad ste na njima dva puta sudjelovali, uključujući i izbor pape Franje. Kakav je bio vaš dojam nakon izbora i prvog susreta s papom Franjom?
Djelovao mi je jako blizu. Gledao sam ga kroz ljudsku dimenziju prema ljudima koji pate. Tu je papa pokazao ono što mi je bilo simpatično.
Svoj glas ne možete poslati kuvertirano. Morate biti tamo?
Moram biti fizički prisutan. Molit ću se za njega. Ujutro ću imati svetu misu za papu, a onda posebno moliti za izbor novog pape. To će, umjesto konklave, biti moje sudjelovanje.
Imali ste nekoliko susreta s njim, pa i kada je bio u Sarajevu. Koje rečenice pamtite i je li znao kakvo je stanje Hrvata katolika u BiH?
Nije ga dobro poznavao, to su mu prenosili njegovi suradnici. Ali je znao da je to zemlja patnje i da je narod puno propatio te je zato prihvatio moj poziv doći u Sarajevo.
Imao sam dojam da se papa okružio s nekoliko svojih kardinala koji su mu prenosili sve informacije te da nije uobičajeno previše komunicirati s drugim kardinalima o tome kako je u njihovoj zemlji? Ili se varam?
Ne varate se. U njegovih 13 godina nijednom nas nije sazivao na savjetovanja, već je izabrao uži krug kardinala s kojima se savjetovao. Kada sam bio osobno s njim, onda sam neke stvari izravno rekao i ugodno me je iznenadio i vrlo je to ponizno primio. Njemu je trebalo otvoreno prenositi informacije.
Možda je cijenio što neki ljudi, kardinali s udaljenosti, bolje vide?
Ne bih znao. Vjerujem da je iz svoje vizije Južne Amerike imao drugačiji kriterij promatranja od uobičajenih naših, europskih.
Upravo je tu viziju iz Južne Amerike prenio na svoj rad. Mnoge je stvari promijenio. Mnogo je komentara unutar Crkve i među vjernicima jesu li promjene dobre ili su samo populizam?
To će pokazati život. Neke stvari su dobre, ali u neke se nisam uspio uživjeti. Zapravo, taj krug kardinala koji su ga savjetovali, čini mi se, nije bio dovoljno informiran i dovoljno otvoren prema njemu. Prevažno je da se Svetom Ocu neke stvari kažu izravno.
Upravo tu južnoameričku spontanost papa je usmjerio prema malom čovjeku. Družio se sa siromašnima, beskućnicima, s mnogima koji teško žive. Kako ste gledali na to?
To je posebno lijepo i evanđeoski. On je došao u Bosnu i Hercegovinu k nama i znao je da je to zemlja koja je trpjela.
Upravo to vam je prvo rekao kada ste ga izabrali?
Da, rekao je: “Znam da dolazite iz trpeće Crkve.”
Papa Franjo obilježio je naše doba, donio mnoge nove stvari. Kakvog papu sada trebamo?
Vjerujem kako sve ovisi o tome kakva će biti odluka naših izbornika. Ja bih bio za nekoga tko je puno definiraniji, određeniji i jasniji u stavovima.
Vi ste u dvije knjige pisali o načinu biranja pape. Možete li nam to opisati?
Dosadašnja procedura bila je da se devet dana molilo za papu, a u tih devet dana održavale su se i kongregacije u kojima su se kardinali osvrnuli na dosadašnje papinstvo i ono što očekuju od novog pape. To nije lobiranje, već jedno izjašnjavanje. Onda, kada to završi, ide zaziv Duha Svetoga te ulazimo u Dom svete Marte, gdje su izbornici. Tu nema nikoga osim izbornika te medicinskog i kućnog osoblja. Tu se polaže prisega.
Što ste mogli unijeti?
Ništa se ne može unijeti od elektronike, a i da uneseš, to ne vrijedi jer je sve blokirano. Nakon toga išli smo u dvoranu blagoslova i u njoj smo išli sa svečanom procesijom u Sikstinsku kapelu pjevajući litanije Svih svetih. Na ulazu nas je čekalo otvoreno Evanđelje na kojemu smo polagali prisegu te išli na svoja mjesta. Onda su slijedile molitve. Đakon je zaključao Sikstinsku kapelu i uslijedio je izbor. Svi smo dobili listiće na koje smo napisali ime, potom smo svečano išli na oltar s listićem te prisegnuli da smo birali po savjesti. Kada je završilo glasovanje, a to traje dugo, uslijedilo je prebrojavanje listića. Brojevi se moraju poklapati s time koliko nas ima. Ako slučajno bude jedan više ili jedan manje, izbor se poništava i ponovno se bira. Ako je sve uredno, onda dolazimo do prebrojavanja tako što se čitaju imena. Kako smo mi imali popis kardinala, bilježili smo koliko je tko dobio glasova, a to moraju biti dvije trećine plus jedan. Ako se do toga ne dođe, svi se listići skupe i spale u peći montiranoj u kapelici, dok se u drugu peć stavlja masa koja daje bijeli ili crni dim.
A mogu li tehničke osobe koje su u logistici čuti tko je novi papa i prije vas to objaviti? Recimo, ljudi koji su na ozvučenju?
Ozvučenje, koje je bilo prve godine, drugi je put ukinuto. Svećenik za stolom čitao je ime, a u sredini Sikstinske kapele kardinal ga je ponavljao te smo jedan do drugog usmeno prenosili proceduru izbora.
Ima li simbolike u tome što je papa umro u ove velike dane – na Uskrsni ponedjeljak?
Kako je sveti Ivan Pavao II. rekao: “Pošao sam u kuću Očevu.” I on je uskrsnuo sa zemlje na nebo. Simbolike u tome što je papa Franjo otišao upravo na velike dane itekako ima.
