Dok se u pekarnicama kifla od 10 grama prodaje po 45 feninga, kilogram pšenice na polju vrijedi manje. Tko profitira, a tko trpi? Žetva pšenice u najvećoj žitnici BiH u punom je jeku. Ispred mlinova kolone traktora čekaju kako bi predale pšenicu u silose – a cijena i dalje nepoznata. Neslužbeno, otkup se kreće između 32 i 36 feninga po kilogramu, prenosi federalna.ba.
Otkup je počeo – a cijena još nije definirana. Ponuda koja kruži od svega 32 feninga po kilogramu daleko je ispod troškova proizvodnje. To nije samo broj, kažu ratari. To je prijetnja opstanku domaće proizvodnje.
„Na temelju našeg repromaterijala i uloženog truda, pšenica ne bi smjela biti ispod 45-50 feninga u otkupu. Kad pogledamo cijenu brašna i cijenu kruha – jedna kifla košta 45 feninga, a kilogram pšenice 30 feninga. To nije nikakav omjer. Ne mogu shvatiti da kilogram pšenice, iz kojeg se dobije 80 % brašna, vrijedi kao jedna mala kifla! Tu se odmah vidi tko je na gubitku, a tko na dobitku”, ističe proizvođač Mustafa Gradaščević.
Cijena pšenice određuje se u kabinetima, a ne na poljima. Mlinari opravdavaju otkupne cijene cijenama u okruženju, dok nadležni tvrde da nemaju mehanizme za izravnu intervenciju, prepuštajući proizvođače tržišnim uvjetima – bez zaštite.
„Boriti ćemo se. Ukoliko ne dođe do neke adekvatne cijene – poljoprivrednici u Udruzi predlažu pokušaj izlaska na prosvjede, pa ćemo vidjeti što će biti”, kaže Savo Bakajlić, predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Ovoga puta, navode proizvođači, neće blokirati samo granični prijelaz, kao što je bio slučaj prije nekoliko dana, nego svaki ulaz u grad – sve dok se ne postigne dogovor i prihvatljiva cijena.
„Za ovo je najviše kriva država, kontrole i inspekcije koje bi trebale štititi nas kao proizvođače, ali i njih kao otkupljivače. Ali ne na ovakav način kao do sada. Mislim da se tu mnogo špekulira, a mlinari pokušavaju naći izgovore u uvozu brašna”, navodi Bakajlić.
Iako su isprva pokazali spremnost stati pred kamere, iz Udruge pekara i mlinara do posljednjeg trenutka to su izbjegavali. U međuvremenu, traktori s prikolicama punim pšenice čekali su u redovima ispred mlinova – pšenicu predaju, a i dalje ne znaju kolika je otkupna cijena.
„Još se ne zna. Što odluče mlinari – vidjet ćemo”, govori proizvođač Cvijetin Milinković.
„Cijena će biti usklađena s onom u okruženju, nećemo biti u lošijem položaju”, poručuje Dušan Tomić, poslovođa u silosu PJ Žitopromet.
Pšenica je berzanska roba – tvrde nadležni, navodeći kako Vlada nema alate za izravno reguliranje cijene. Istodobno, ekonomisti upozoravaju da bez jasne politike i zaštite domaćih proizvođača budućnost domaće poljoprivrede postaje neizvjesna.
„Imamo na tržištu pojavu na koju ne možemo utjecati. Ono na što Ministarstvo može utjecati – to je da sjednemo, dogovorimo Pravilnik, isplatimo poticaje”, kaže Savo Minić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a (SNSD).
„Imamo vlast koja vara narod i koja je potpuno besmislena. Neka prijeđu granicu i vide je li narod ovako prepušten hirovima tržišta igdje u Europi osim ovdje. Svugdje postoje države s robnim rezervama, svugdje država ugovara otkupne cijene s poljoprivrednim proizvođačima. To da tržište stvara državu je besmisleno – država stvara tržište”, poručuje ekonomski analitičar prof. Aleksa Milojević.
Dok traktori i dalje čekaju ispred mlinova, poljoprivrednici se pripremaju za prosvjede, a nadležni ostaju pasivni – budućnost domaće poljoprivrede visi o koncu. Bez konkretne zaštite, upozoravaju ekonomisti, žitna polja Bosne i Hercegovine uskoro bi mogla ostati pusta, a domaći kruh postati luksuz.
