Izvješće Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) navodi kako su klimatske katastrofe u posljednjem desetljeću prisilno raselile 250 milijuna ljudi diljem svijeta, što znači da je svakoga dana raseljeno oko 70.000 ljudi. U broj su uključene i osobe koje su bile raseljene više puta.
Poplave, oluje, suše i ekstremne vrućine među glavnim su vremenskim pojavama koje uzrokuju raseljavanje, uz sporo nastajuće katastrofe poput dezertifikacije, porasta razine mora i uništavanja ekosustava, koje ugrožavaju sigurnost hrane i vode.
Do sredine 2025. godine 117 milijuna ljudi bilo je raseljeno zbog rata, nasilja i progona, što predstavlja ozbiljnu krizu ljudskih prava koju klimatska kriza dodatno pogoršava.
UNHCR je priopćio da je klimatska kriza “množitelj rizika” koji razotkriva i pogoršava postojeće nejednakosti i nepravde, uključujući utjecaj sukoba, nasilja i prisilnog raseljavanja unutar i preko državnih granica.
Broj zemalja koje prijavljuju raseljavanje povezano i sa sukobima i s katastrofama utrostručio se od 2009. godine, navodi se u izvješću UNHCR-a pod nazivom “No Escape II: The Way Forward”, objavljenom u ponedjeljak.
Ipak, krhke i sukobima pogođene zemlje koje primaju izbjeglice dobivaju samo četvrtinu potrebnih financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena.
Izbjeglice i raseljene osobe, koje često žive u nesigurnim fizičkim i političkim uvjetima, među najteže su pogođenima klimatskom krizom, iako vrlo malo pridonose njezinim uzrocima.
Tijekom 2024. godine, trećina svih izvanrednih situacija koje je proglasio UNHCR uključivala je poplave, suše, šumske požare i druge ekstremne vremenske pojave koje su pogodile osobe raseljene zbog rata.
Tri četvrtine izbjeglica i drugih raseljenih osoba sada žive u zemljama koje se suočavaju s visokom ili ekstremnom izloženošću klimatskim opasnostima, a ponovna raseljavanja postaju sve češća.
Bez radikalnih mjera za ublažavanje klimatske katastrofe i pomoći siromašnim zemljama da se prilagode, situacija će se vjerojatno znatno pogoršati, upozorava se u izvješću.
Do 2050. godine, najtopliji izbjeglički kampovi mogli bi se suočiti s gotovo 200 dana opasnog toplinskog stresa godišnje, što predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje i preživljavanje, a mnoge bi lokacije mogle postati nenastanjive.
