Katolički školski centar “Sv. Josip” u Sarajevu proslavio je 18. ožujka misom u crkvi Kraljice Svete Krunice te priredbom u dvorani Centra svoj Dan. Središnji moto bile su riječi „Očima djeteta“.
Misu je prevodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju osmorice svećenika među kojima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, ravnatelj KŠC-a Sv. Josip u Sarajevu vlč. Mario Ćosić, rektor crkve Kraljice Krunice vlč. Darko Endrich te ostali svećenici. Misno slavlje okupilo je i brojne djelatnike te učenike osnovne i srednjih škola KŠC-a.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo progovorio je o Svetom Josipu koji, poput i drugih svetaca, svojim životom, riječima i djelovanjem nudi vjernicima Isusove Crkve mnoštvo različitih razina vlastite svetosti i primjera o kojima bi se moglo i trebalo razmišljati i koje bi nakon razmatranja valjalo primjeriti u vlastitim životima.
Progovorio je tako o tri dimenzije njegove svetosti, a svaka je poticajna na svoj način.
„Ponajprije, Sveti Josip je blaženik koji je nevjerojatno ponizan i skroman pred Riječju Božjom i do kraja joj poslušan. Onoga časa, kad je uvjeren da je glas koji je čuo zaista glas anđela s nebesa, Josip je spreman promijeniti sve svoje životne programe i planove, i ne samo čuti Riječi Božju, nego se pretvoriti u onoga koji je poslušan riječi Božjoj u narednim danima svoga života (…) U tom smislu, on je zaista nadahnuće i primjer za nasljedovanje doslovce ne samo nama večeras ovdje okupljenima, nego cijeloj Crkvi Kristovoj. Zbog je potrebno da u poniznosti svojih savjesti svatko od nas sebe upita i u tišini sebi pred licem Božjim odgovori: ‘Jesam li ja onaj koji je slušao riječ Božju zaista i poslušao tu riječ Božju, odnosno pretvorio je u svoju svakodnevicu? Je li riječ Božja pravilo mojih dana? Jesu li riječi Božje vodilje mojih planova i nakana?’“, potaknuo je na promišljanje mons. Vukšić.

Kao drugu dimenziju svetosti istaknuo je kako je Sv. Josip od onoga časa kad je shvatio i prihvatio Riječ Božju do kraja svojih životnih dana na ovoj zemlji sebe stavio u službu Isusa Krista i njegova djela i njegova boravka na ovoj zemlji. „U razdoblju dok je živio zajedno s Isusom, bio je u njegovoj službi. Svoj život stavio je u službu Krista Spasitelja, jer mu ga je tako navijestila riječ anđelova“, posvijestio je vrhbosanski nadbiskup potaknuvši ponovno vjernike da se zapitaju: „Onoga časa kad smo prihvatili slušajući riječ Božju da je Isus Krist Spasitelj i Osloboditelj naroda svoga od grijeha njegovih, jesam li svoje sposobnosti, svoje talente barem u nekom dijelu stavio u službu Isusa Krista i njegovih pravila i njegova Evanđelja?“
Kao treću dimenziju svetosti Sv. Josipa istaknuo je njegov odnos prema radu. “Općenito se, naročito u suvremenoj civilizaciji, rad promatra kao jedna od vrednota koja služi ili je u službi ljudskog života i čovjekovih potreba. Ali, gledano iz kršćanske perspektive, rad, iako je to, nije samo to. Razlika između sindikalnog gledanja na rad i kršćanskog gledanja na rad sastoji se u tome što kršćanstvo čini iskorak. Jer rad nije samo sredstvo, tako mi kršćani vjerujemo, za naše preživljavanje, za održavanje dostojnog života nas i naših obitelj, za razvitak u materijalnom smislu ovoga svijeta, nego je rad izravna suradanja s Bogom Stvoriteljem“, obrazložio je mons. Vukšić ističući kako je zbog toga lijenost grijeh te zaaključno pozivajući okupljene na poslušnost Riječi Božjoj, na stavljanje svojih sposobnosti i talenata u službu Kristu Spasitelju i posvećenost radu koji je jedan od načina našega spasenja.
Misno slavlje animirao je internatski zbor pod ravnanjem prof. Ane Andrle-Imamović.
Prigodni nastupi
Potom je u dvorani KŠC-a upriličena priredba čiji su središnji moto bile riječi Očima djeteta, po uzoru na stih pjesme Zemlja glazbene skupine Ekatarina Velika (EKV).
Voditelji su bili Isabella Vrsalović i Mateo Gradac.
Najprije je minutom šutnje odana počast žrtvama požara u Sjevernoj Makedoniji, a zatim je Zbor Osnovne škole, Opće-realne gimnazije, Medicinske škole i instrumentalni sastav pod ravnanjem prof. Andrle-Imamović izveo Himnu KŠC-a Š. Marovića. Potom je ravnatelj vlč. Ćosić uputio riječi pozdrava i dobrodošlice te zahvalio učenicima koji su sa svojim nastavnicima pripremili prigodan program.

Zatim je zbor viših razreda Osnovne škole izveo pjesmu Kad bi svi ljudi na svijetu, a slijedila je scenska izvedba teksta prof. Klaudije Mlakić Vuković Hoću stvarni život.
Gledatelji su dalje mogli uživati u pjesmi Kad bi meni dali jedan dan koju je otpjevao zbor Osnovne škole pod ravnanjem prof. Nele Đido te promišljati o utjecaju ocjena uz scensku izvedbu Mi nismo brojevi prema tekstu prof. Mlakić Vuković.
Na kraju, vokalno-instrumentalni sastav područne Osnovne škole na Stupu pod vodstvom prof. Andree Hadžidedić otpjevao je pjesmu Zemlja skupine EKV.
Na kraju se nazočnima obratio vrhbosanski nadbiskup koji je čestitao izvođačima te učenicima i djelatnicima Centra njihov Dan. „Kad bi svi ljudi, baš kao sva djeca gledali ovaj svijet očima djeteta, pogotovo u BiH, bilo bi mnogo ljepše“, zaključio je mons. Vukšić.