Sud Bosne i Hercegovine donio je prvostupanjsku presudu kojom je Šerifa Patkovića proglasio krivim za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen u selu Dusina kod Zenice 26. siječnja 1993. godine. Patković je osuđen na 10 godina zatvora, a na izricanju presude nije se pojavio.
Obrazlažući presudu, predsjedateljica Sudskog vijeća Željka Marenić navela je detalje brutalnog ubojstva zapovjednika HVO-a u tom zeničkom selu.
„Nakon što je Armija Republike Bosne i Hercegovine ovladala selom Dusina u općini Zenica, optuženi je lišio života Zvonka Rajića, zapovjednika HVO-a Dusina, koji je prethodno bio ranjen i ležao leđima na zemlji. Prišao je njegovom tijelu govoreći mu: ‘Što nam ubiste komandira?’, a potom mu iz pištolja marke Škorpion pucao u glavu i prsa, usmrtivši ga na licu mjesta“, istaknula je sutkinja Marenić, javlja RTV Herceg-Bosne.
„Ovo je plod ranijih presuda Haškog tribunala u predmetu Kubura – Hadžihasanović, gdje je nepobitno utvrđeno da su pripadnici Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade prilikom vojne akcije u siječnju 1993. godine počinili zločin na prostoru Dusine. Iz te je presude vrlo jasno što se dogodilo. Vehid Subotić, koji je također sudjelovao u toj akciji i u strijeljanju devet zatočenika – civila i vojnika; za to je osuđen na 12 godina zatvora, dok se drugi dio priče odnosi na pokojnog zapovjednika Zvonka Rajića koji se predao“, naglasio je Ljubanić.
Osim Rajića, u Dusini je ubijeno još pet pripadnika HVO-a te jedan pripadnik srpskog naroda. Sam sudski postupak pred Sudom BiH obilježili su brojni pritisci na svjedoke, koji su tijekom procesa mijenjali svoje iskaze.
Ljubanić podsjeća kako se na tom prostoru nalazio tek jedan vod, no područje je bilo od strateškog interesa za Armiju RBiH jer gravitira prometnici Zenica – Visoko.
„Polako, ali sigurno mijenjamo taj narativ, a mijenjamo ga isključivo činjenicama. Upravo su presude i ono što u njima piše ono što će promijeniti nametnuti narativ prema kojem su samo Hrvati činili ratne zločine“, poručio je Vidović.
Na to se nadovezao i Ljubanić, istaknuvši važnost poštivanja ratnog prava i osude zločina nad Hrvatima.
„Bio sam jedan od aktera i ratnih zapovjednika. Nikada mi nitko, ni u pismenoj ni u usmenoj zapovijedi, nije naložio da učinim nešto izvan okvira Ženevske konvencije. Međutim, ono što je učinjeno nama mora se oštro osuditi. Javnost i svijet moraju znati što se dogodilo – od zločina na Osmici pa do brojnih drugih stradanja i problema“, zaključio je Ljubanić.
Prvostupanjska presuda Šerifu Patkoviću, kao i očekivana presuda za nevino ubijenu djecu u Vitezu, jasno mijenjaju dosadašnji narativ o ratu, ne samo na području središnje Bosne nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Bude li pravda do kraja zadovoljena, Hrvati će je; makar i 30 godina nakon završetka rata ipak dočekati.
