Kako zaustaviti odlazak? Kako omogućiti povratak? Dva su pitanja na koja stručnjaci iz BiH svakodnevno daju odgovore i lakše je sve to postići u teoriji nego primijeniti u praksi.
Međutim, ako se ne udare dobri teorijski temelji na početku, onda se ne može ni praktični dio odraditi kako valja. Jasno je, bez konkretnih mjera, nečeg opipljivog što će čitatelja ovog teksta u BiH motivirati da ostane u ovoj zemlji i što će čitatelja teksta vani motivirati da digne sidro i vrati se kući.
Općine, gradovi, županije, entiteti… – lakše bi bilo da je sve ujednačeno pa da s konkretnom pomoći pomaže jedna instancija, a ne ovako, svatko pomalo pa što se skupi, no bilo kakva podrška je dobra jer svi se sjećamo vremena kad se apsolutno ništa u BiH nije poticalo, osim odlazaka poticanih riječima “ako ti nećeš raditi, ima tko hoće”. Danas ta prijetnja više i ne vrijedi, pa je zato i ozračje dosta drukčije, zato se manje viče na minimalnu plaću od 1000 maraka nego nekada jer teško je povjerovati da prije 10 ili 15 godina, da je netko predložio da minimalna plaća bude 1000 maraka, neki od poslodavaca ne bi bili spremni uletjeti u Parlament i fizički se obračunati s donositeljima odluka. Danas su drukčija vremena. I dalje je novac prijeko potreban, ali došlo je u glavu da je i prijeko potrebno zadržati dobrog radnika i da se domaćeg radnika koji zna raditi nešto što je tvrtki potrebno ničim ne može zamijeniti. Svijest o tome još će više jačati, a poticanje ostanka, pa i povratka domaćih ljudi koji su na radu u inozemstvu mora postati dio svih strategija. U BiH općine, gradovi, županije, entiteti…, koje smo spomenuli, provode različite mjere kako bi poboljšali pronatalitetnu politiku, rješavanje stambenog pitanja, porezne olakšice i još neke mjere. Naravno, netko će reći da, ali s kolikim iznosom, međutim, znamo i mi da nije svugdje tako i da iznosi nisu dovoljni da se pokrije dio troškova, ali nešto se kreće. Grad Mostar lani je osigurao subvenciju od 100 maraka po četvornom metru za kupnju prve nekretnine za mlade obitelji, do maksimalno 75 četvornih metara. Grad Ljubuški povećao je subvencije na 6000 maraka za prvu nekretninu, a ono što je zanimljivo je da je zabilježen trend povećanja izdavanja građevinskih dozvola za obiteljske kuće na selima. Grad Livno lani je proveo subvencioniranje kupnje prve nekretnine mladim obiteljima i samohranim roditeljima, nudeći do 100 KM po četvornom metru, s maksimalnim iznosom od 6500 maraka, dok općina Tomislavgrad također pruža sličnu potporu sa subvencijama do 7500 maraka. I Općina Rama osigurava financijsku pomoć mladima pri rješavanju stambenog pitanja kako bi ih potaknula na ostanak u zajednici. U Federaciji BiH porez na promet nekretnina iznosi 5 posto, ali mladi do 38 godina koji prvi put kupuju nekretninu mogu biti djelomično ili potpuno oslobođeni tog poreza, ovisno o kvadraturi. To bi, u kontekstu prve nekretnine, trebalo na sve biti primjenjivo i dobro bi bilo da se takve inicijative pokrenu. Sarajevska županija omogućava oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina za mlade obitelji, pri čemu se kvadratura, ovisno o broju članova obitelji, uzima u obzir. Uz mjere koje pomažu pri kupnji stanova, neke županije i lokalne zajednice provode demografske mjere u cilju poticanja nataliteta i pružanja podrške obiteljima s djecom. Općina Ravno isplaćuje jednokratnu naknadu za novorođenčad – 1000 maraka za prvo i drugo dijete te 2000 maraka za treće i svako sljedeće dijete, čime se pokušava poboljšati demografska slika općine. Općina Čitluk također provodi demografske mjere, isplaćujući 200 maraka za prvo i drugo dijete te 500 maraka za treće i svako sljedeće dijete, nastojeći tako pomoći roditeljima u prvim godinama djetetova života. U Grudama u povodu rođenja prvog djeteta roditeljima pripada jednokratna naknada u iznosu od 500 maraka, drugog u iznosu od 1500 maraka, dok za rođenje trećeg i svakog sljedećeg djeteta roditeljima pripada naknada u iznosu od 3000 maraka. Općenito, u ZHŽ-u se daje 500 maraka mjesečno za treće i svako iduće dijete do sedme godine života. Neke općine podupiru i projekte za mlade kroz financiranje njihovih inicijativa i organizacija kako bi mladi od najranijih koraka sudjelovali u društvenom životu i pokretali projekte koji poboljšavaju kvalitetu života u lokalnim sredinama.
Sve navedene mjere jasno pokazuju kako postoje županije, gradovi i općine u Bosni i Hercegovini koji ulažu napore kako bi ljudima omogućili bolje uvjete za život, olakšali rješavanje stambenog pitanja, pružili financijsku podršku pri podizanju djece te im omogućili sigurniju budućnost u zemlji. Stručnjaci ističu da su ovakve inicijative posebno važne u kontekstu iseljavanja stanovništva i predstavljaju pokušaj zadržavanja ljudi unutar lokalnih zajednica. Jer moramo biti realni, sigurno smo desetljeće i pol imali izrazito negativan trend iseljavanja s ovih prostora. Danas konačno govorimo i o tome da se neki i vraćaju u rodne krajeve, ali dugoročno vlada velika neizvjesnost, a samo pravom podrškom zadržat će se one koji su tu i one koji se vraćaju.
