Ovaj međunarodni znanstveni simpozij organizirao je sarajevski KBF uz potporu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Federalnog ministarstva kulture i sporta.
Na početku, tijekom otvaranja Studijskog dana riječi dobrodošlice i pozdrava uputio je moderator programa, profesor dogmatike na sarajevskom KBF-u i vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa doc. dr. sc. vlč. Ljubo Zadrić.
Među ostalima, pozdrave je uputio vrhbosanskom nadbiskupu metropolitu i velikom kancelaru fakulteta dr. sc. mons. Tomi Vukšiću, dekanu KBF-a izv. prof. dr. sc. vlč. Mariu Bernadiću te ministrici Federalnog ministarstva kulture i sporta dr. sc. Sanji Vlaisavljević.
Vlč. Zadrić je prije planiranih uvodnih govora pročitao obraćanje skopskog biskupa mons. Kire Stojanova, koji nije bio u mogućnosti nazočiti ovom simpoziju. On se posebno osvrnuo na važnost obnašanja službe skopsko-prizrenskoga biskupa mons. Čekada, koji je u Skopju djelovao od 1940. do 1967.
Oživjeti sjećanja
Pozvao je zatim za govornicu dekana Bernadića koji je uputio najprije riječi pozdrava, a potom i zahvale svima onima koji su doprinijeli kako bi došlo do ovog znanstvenog skupa. Kazao je kako je inicijator ovog simpozija bio sam nadbiskup Vukšić, a oko organizacije najviše su doprinijeli profesori KBF-a: prodekan za znanost izv. prof. dr. sc. vlč. Ilija Marković i prof. dr. sc. Milenko Krešić. Posebno je zahvalio ministrici Vlaisavljević koja je zdušno, preko ministarstva, pružila izdašnu podršku ovom simpoziju.
Potom se obratila i sama ministrica kazavši kako je ministarstvo tu upravo zbog ovako važnih i lijepih događaja i sjećanja. „Kako sam sama po vokaciji politički filozof dozvolite mi samo dvije-tri crtice – možda malo izvan okvira ove teme, ali ipak čini se na putu same teme – narod koji zaboravi tko je, što je, odakle je, jezik, vjeru, običaje zapravo nije narod i time ga se i sklanja s političke scene, još manje je politički narod. Narod koji njeguje sjećanja, ljudi koji njeguju i oživljavaju sjećanja – a čini se kako ovdje imamo puno povoda oživjeti sjećanja na Smiljana Franju Čekadu: pravednika među narodima (…) – je narod koji ima puno razloga trajati i prenositi kroz generacije ono što ga je održalo“, kazala je uz ostalo dr. Vlaisavljević.
U svom obraćanju nadbiskup Vukšić najprije je podsjetio na neke biografske podatke nadbiskupa Čekade te izrazio radost jer je „Katolički bogoslovni fakultet, u povodu 50. obljetnice smrti Smiljana Franje Čekade, vrlo zaslužnoga sina Crkve i hrvatskoga naroda, prihvatio prijedlog i organizirao ovaj simpozij o njemu te ga u radnom naslovu vrlo primjereno nazvao: pastir Crkve, svjedok vremena i baštinik nade“.
„Kao svećenički kandidat došao sam na studij u jesen 1973. u Sarajevo i tu susreo nadbiskupa Čekadu. Kroz naredne oko tri godine više puta sam bio u njegovoj blizini, sudjelovao na misama koje je predvodio, ponekad mu također ministrirao, i slušao njegove propovijedi, koje je redovito izgovarao s kamene propovjedaonice u sredini katedrale. Iz toga vremena nosim dojmove u kojima je slika vrlo dragoga biskupa, uljuđenoga gospodina, strpljivoga sugovornika, vrsnoga propovjednika i pravoga svjedoka nade“, podijelio je neka od svojih sjećanja mons. Vukšić.
Od Donjeg Vakufa do Skopja
Nakon obraćanja, u uvodu u predavanja dr. Zadrić je kazao kako je iznimno važno kako je i što netko govorio i djelovao, a jednako tako vrijedno je i pozornosti kako drugi govore o njemu. „U središtu ovoga koncepta – kako je govorio sam i kako drugi govore o njemu – stoji ime i djelo Smiljana Franje Čekade. Poslužit ću se na ovome mjestu biblijskom analogijom: način kako se govorilo o Isusu u ono vrijeme, ponukao je mnoge ljude – primjerice Zakeja – da ga vidi izbliza i susretne“, kazao je te pozvao prvog predavača, dr. Krešića koji je govorio na temu Nadbiskup Smiljan Čekada od Donjeg Vakufa do Skoplja (1902.-1940.). On je tako predstavio život i djelovanje nadbiskupa Smiljana Čekada od njegova rođenja 1902. do imenovanja skopskim rezidencijalnim biskupom 1940. Također, govorio je i o Čekada koja je dala Crkvi trojicu svećenika: Čedomila, Milivoja i Smiljana; Smiljanovu školovanju do ređenja; prvim svećeničkim službama i postdiplomskom studiju u Rim; službama u Sarajevu nakon povratka iz Rima među kojima se ističe služba urednika Katoličkog tjednika; njegovu pastoralnom i župničkom djelovanju u župi Bosanski Brod gdje ga je i zateklo imenovanje za pomoćnog vrhbosanskog biskupa. Također govorio je i o njegovu biskupskom djelovanju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji te premještaju za rezidencijalnog biskupa u Skopju.
U drugom predavanju naslovljenom Biskup Smiljan Čekada i makedonsko-kosovski Židovi u vrijeme Drugoga svjetskog rata govorio je dr. sc. Albert Ramaj s Albanskog instituta u švicarskom St. Gallenu. „Već je u svojem prvom govoru u Skopju biskup Čekada govorio o potrebi pravednog postupanja prema svim ljudima bez obzira na njihovu narodnost i rasu o njegovu stajalištu izvještava sarajevski tisak i Jevrejski glasnik 13. prosinca 1940. Taj zapis svjedoči o važnosti poruka koje su u tadašnjim političkim i društvenim okolnostima imale posebno značenje. Posebno teško razdoblje započelo je u ožujku 1943. kada su bugarske vlasti u Skopju uhitile tisuće Židova i pripremile njihovu deportaciju. Čekada se hrabro usprotivio progonima, tražio ljudsko ponašanje prema zarobljenicima i pomagao ugroženima u vremenima straha“, kazao je, među ostalim dr. Ramaj.
Treće predavanje održao je prof. dr. sc. Borče Ilievski s Filozofskog fakulteta u Skopju na temu Skopsko-prizrenski biskup Smiljan Čekada i civilne vlasti u Makedoniji (1945.-1967.). Među ostalim, naznačio je kako su slijedeći marksističke interpretacije uloge religije u društvu, vlasti u Jugoslaviji nakon 1945. nastojale ograničiti religijski utjecaj putem sveobuhvatne kontrole djelovanja vjerskih zajednica. „Rimokatolička Crkva pokazala se kao prilično ozbiljan protivnik službenoj ideologiji i društvenom sustavu. U svim izvješćima i analizama državnih ili partijskih struktura, na saveznoj i republičkoj razini u Makedoniji, skopsko-prizrenski biskup Smiljan Čekada okarakteriziran je kao jedan od ‘najvećih protivnika državnog uređenja’“, kazao je prof. Ilievski.
U nastavku je uslijedilo predavanje Pastoralno djelovanje biskupa Smiljana Čekade u skopsko-prizrenskoj biskupiji (1940. -1967.) koje je održao umirovljeni svećenik Prizrensko-Prištinske biskupije dr. sc. vlč. Lush Gjergji.
Povijesni kontekst
Nakon stanke održana su sljedeća predavanja: Povijesni kontekst djelovanja biskupa Čekade u Bosni i Hercegovini (1945.-1951.; 1967.-1976.) dr. sc. Domagoja Novosela s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu; Smiljan Franjo Čekada – apostolski upravitelj Banjolučke biskupije umirovljenog svećenika Banjolučke biskupije dr. sc. mons. Ante Orlovca te Smiljan Franjo Čekada – vrhbosanski nadbiskup i Nadbiskupija (1967.- 1976.) generalnog tajnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine dr. sc. vlč. Bojana Ivešića.
Po završetku predavanja uslijedila je rasprava, a program simpozija nastavit će se u srijedu 21. listopada od 15 sati kada su predviđena izlaganja studenata o nadbiskupu Čekadi.
J.P., KT
