Zlouporaba bolovanja postala je, nažalost, uobičajena praksa. Toliko uobičajena da danas i poslodavci i radnici traže da se ovo pitanje dodatno uredi zakonom. Ali ovo nije problem samo poslodavaca. Ovo je problem i radnika, posebno onih kojima je bolovanje zaista potrebno, izjavio je danas, 26. studenoga, Adnan Delić, federalni ministar rada i socijalne politike (NiP).
Kako je otkrio: “Nedavno smo primili molbu od skupine žena, onkoloških pacijentica koje se liječe od karcinoma dojke. Traže pomoć i zaštitu, između ostalog i u vezi s bolovanjem. Zbog neodgovornih pojedinaca koji bolovanje koriste kao slobodan dan, one koje prolaze kroz najteže terapije često nailaze na nevjericu i prepreke da ostvare pravo koje bi trebale dobiti bez ikakvog pitanja. Njima se ne vjeruje upravo zbog onih koji bolovanje zloupotrebljavaju.
A primjeri zlouporabe svima su nam poznati. Od onih koji otvaraju bolovanje pa odlaze na putovanja, onih koji svaki put kad im se nešto ne sviđa otvaraju bolovanje kao čin prkosa, do onih koji paralelno, dok su na bolovanju, rade privatno, na crno. To su situacije o kojima svakodnevno govore poslodavci, radnici i sindikati. U tom začaranom krugu jedni gube povjerenje, drugi gube prava. I problem je prisutan u oba sektora – i privatnom i javnom.”
U javnom sektoru, pojasnio je ministar, “svako neosnovano bolovanje izravno uzima sredstva iz proračuna i usporava rad institucija”.
“To se vidi u svakom rješenju koje kasni, u svakoj obvezi koja čeka jer netko ‘nije na poslu’. Građani to osjećaju kroz sporije procedure, sporije odgovore, sporije usluge. U privatnom sektoru posljedice su još oštrije – pad produktivnosti, pad dobiti, pad povjerenja. Zbog toga poslodavci, nažalost, sve češće odbijaju bolovanja čak i kada su ona opravdana jer ne vjeruju više nikome. A to najteže pogađa upravo one koji bolovanje zaista trebaju.
Mislim da o ovome moramo govoriti otvoreno. Ne zato da bismo nekoga napadali, nego da pozovemo na odgovornost. Da prestanemo tražiti načine kako uzeti ono što nismo zaradili. Da bolovanje ne bude doživljeno kao ‘slobodan dan’. Da zaštitimo one kojima je ono istinski potrebno.
Da bismo govorili o problemu, moramo se prvo pogledati u ogledalu. Mi smo u Ministarstvu proveli internu reviziju bolovanja. U 2024. godini iskorištena su 2.252 dana bolovanja, što je prosječno 25 dana po zaposlenom. U prvih šest mjeseci 2025. godine iskorišteno je 1.125 dana, što je oko 12,5 dana po osobi. Posebno su uočljivi slučajevi kratkih, često ponavljajućih bolovanja, koja ne prate medicinsku logiku i koja izravno narušavaju kontinuitet i učinkovitost rada ministarstva. Ako je plaća naknada za rad, onda rad mora biti ono što tu plaću opravdava. U svom radu vodim se istim principom; prvi sam na poslu, prijavljujem se kao i svaki drugi zaposlenik, radim isto ono što očekujem od drugih. Ne tražim ništa više od onoga što se podrazumijeva ugovornom obvezom.
Zlouporaba bolovanja nije samo prijevara prema poslodavcu ili državi. To je prijevara prema ljudima kojima je zdravlje narušeno, a pravo uskraćeno. I prijevara koja se, prije ili kasnije, uvijek vrati onome tko ju je počinio.
Ne trebamo poseban zakon da bismo znali što je ispravno. Trebamo samo više odgovornosti – prvo prema sebi, a onda i prema zajednici u kojoj živimo”, zaključio je ministar Delić u objavi koju je naslovio “Za zlouporabu bolovanja cijenu plaćamo svi”.
