Pred Sudom Bosne i Hercegovine danas je nastavljeno suđenje u predmetu „Muzička škola“, u kojem se četvorica optuženih – Nesib Talić, Sabahudin Sarajlić, Našid Delalić i Jasmin Karalić – terete za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, piše Viteški.ba, čiji su novinari pratili današnje ročište.
Riječ je o postupku koji se odnosi na događaje iz ratnog razdoblja u Zenici i objekt nekadašnje Muzičke škole, koji je tijekom 1993. godine korišten i kao pritvorski objekt. Na ranijim ročištima pred Sudom BiH saslušavani su svjedoci Tužiteljstva BiH, uključujući bivše pripadnike HVO-a i Armije BiH, kao i osobe koje su bile zatočene u ovom objektu. Njihovi iskazi otvorili su niz pitanja o načinu funkcioniranja pritvora, zapovjednoj strukturi, postupanju prema zatočenicima te odgovornosti pojedinaca.
Na današnjem ročištu iskaze su, kao svjedoci Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, dali Anto Vrvilo, Ivica Mitrović i Osman Hasanagić. Njihova svjedočenja odnosila su se na okolnosti i događaje obuhvaćene optužnicom, a tijekom ispitivanja otvorena su pitanja o događajima iz ratnog razdoblja, osobama koje su u njima sudjelovale te okolnostima pod kojima su pojedini događaji zabilježeni i zapamćeni.
Anto Vrvilo: „Nisam bio pripadnik nijedne vojne formacije, odveli su me u Muzičku školu“
Svjedok Tužiteljstva BiH Anto Vrvilo u svom je iskazu kazao kako za vrijeme sukoba, kao ni neposredno prije njegovog izbijanja, nije bio pripadnik nijedne vojne formacije. Živio je na Vjetrenicama, području između Viteza i Zenice, gdje se bavio ugostiteljstvom. Imao je vlastitu konobu, a poslovno je bio vezan za Vitez. Kako je naveo, početak rata zatekao ga je u njegovoj kući na Vjetrenicama, zbog čega u tom trenutku više nije mogao odlaziti na posao. Prema njegovim riječima, selo u kojem je živio bilo je mješovitog nacionalnog sastava, dok je do eskalacije sukoba došlo 16. travnja 1993. godine. „Krenulo je od Viteza prema ovamo“, kazao je Vrvilo, povezujući početak eskalacije s događajima koji su uslijedili nakon otmice zapovjednika Živka Totića. Vrvilo je ispričao kako je sve do 22. travnja bio u svojoj kući. Tog dana, kako je naveo, na područje su došli pripadnici Armije BiH s naredbom da se stanovništvu prikuplja oružje. Prema njegovom iskazu, među osobama koje su dolazile po oružje i dokumente bili su i njegovi susjedi, koji su, kako je rekao, „odjednom postali vojska“, kao i pripadnici vojne policije. Dva dana kasnije, prema njegovim riječima, u njegovu kuću došlo je pet pripadnika Vojne policije 7. muslimanske brigade. Budući da je imao ugostiteljski objekt, Vrvilo je kazao kako je optužen da „opija vojsku“. Nakon toga je, prema vlastitom iskazu, odveden u podrum Muzičke škole u središtu Zenice. Kazao je da mu prilikom lišavanja slobode nisu predočeni razlozi zbog kojih ga odvode.
„U podrumu su već bili ljudi“
Vrvilo je pred Sudom kazao kako je po dolasku u podrum Muzičke škole zatekao više osoba. Prisjetio se Franje i Ante Štrbca, Dragana Jerkovića, Dragana Jonjića, Zorana Totića i drugih osoba. Istoga dana, prema njegovim riječima, po njega su došli i odveli ga na kat zgrade, gdje je, kako je naveo, ispitivan.„Rekli su mi da imam gostionicu i da opijam vojsku, da radim za HVO i HDZ, da imam magacin pun hrane te da na taj način podržavam neprijateljsku stranu“, kazao je Vrvilo. Prema njegovom iskazu, tijekom ispitivanja bio je vrijeđan i psovan, a spominjana je i njegova navodna povezanost s Herceg-Bosnom. Kazao je da su od njega traženi odgovori koji su ispitivačima odgovarali te da je, prema njegovim riječima, u suprotnom bio udaran gumenom palicom po glavi, leđima i ramenima.
Posebno se prisjetio osobe koju je identificirao kao Jasmina Hisića, navodeći kako ga je ispitivao pitanjima poput: „Što hoćete kao Hrvati, kakva HZHB?“ Vrvilo je kazao i da su ga pitali je li surađivao s jednim mesarom, čijeg se imena, kako je naveo, više ne sjeća, a za kojeg je tvrdio da je u to vrijeme bio značajna osoba u HDZ-u. „To je trajalo 15–20 minuta. To su bili jaki udarci“, prisjetio se Vrvilo. Dodao je da je tijekom ispitivanja sjedio, dok su ga, kako je kazao, prilikom povratka u podrum također udarali rukama, nogama i palicama. Prema njegovim riječima, posebno se sjeća osobe koju je identificirao kao Dizdarevića iz Vrasalja, za kojeg je kazao da ga je „dokrajčio“ premlaćivanjem.
„Ljudi unutra bili su pretučeni, krvavi i preplašeni“
Govoreći o uvjetima u kojima su boravili zatočenici, Vrvilo je kazao da je prostorija u podrumu bila relativno mala, veličine oko 50 kvadratnih metara, vlažna i s ograničenim dotokom svjetlosti kroz dva prozora. U prostoriji je, prema njegovom sjećanju, u jednom trenutku bilo između 12 i 14 ljudi. Za obavljanje nužde, kako je naveo, koristila se kanta, dok su zatočenici spavali na klupama i stolicama koje bi spajali, kao i na paletama. Posebno je govorio o stanju osoba koje su se nalazile u prostoriji. „Ljudi unutra su bili pretučeni, krvavi, imali su modrice i tragove, bili su preplašeni“, kazao je Vrvilo. Kao osobu čijeg se izgleda iz tog razdoblja posebno sjeća izdvojio je Damira Gelića, za kojeg je rekao da je „najgore izgledao“. Vrvilo je opisao i uvjete prehrane. Kazao je da prva dva dana nakon premlaćivanja gotovo nije mogao jesti. Prema njegovim riječima, nakon izlaska iz objekta izgubio je između 15 i 20 kilograma. Hrana se, kako je naveo, uglavnom sastojala od riže i nekakve juhe, koja je bila rijetko kuhana. Voda se, prema njegovom iskazu, dobivala u flaši, a za nju je, kako je rekao, bilo bolje čekati da je oni sami donesu nego je tražiti. Vrvilo je kazao i da nisu samo njega izvodili na ispitivanja. Prisjetio se, među ostalim, Ante Viskovića te osoba koje je naveo kao Badrova i njegovog sina.
Opisao još dva ispitivanja i osobe koje je, kako tvrdi, prepoznao
Vrvilo je u nastavku iskaza opisao i druga ispitivanja kojima je, prema njegovim riječima, bio podvrgnut tijekom boravka u Muzičkoj školi. Prisjetio se trećeg dana, kada ga je, kako je kazao, iz podruma izveo jedan policajac. Opisao ga je kao osobu koja je bila bosa, u nanulama i sa zavrnutim nogavicama. Prema Vrvilovim riječima, policajac ga je odveo u prostoriju na katu i naredio mu da stavi ruke na zid.„Rekao mi je da stavim ruke na zid i da se pripremim da će me mlatiti“, prisjetio se Vrvilo. Kazao je da ga je ta osoba udarala po leđima i glavi. Kao posljedicu tog događaja naveo je i ozljedu iznad gornje usne, za koju je kazao da je nastala kada je glavom udario u slavinu. Vrvilo je, prema vlastitom iskazu, tijekom ispitivanja pitao zbog čega ga tuku. „Pitao sam ga zašto to radi, zašto me mlati. Odgovorio mi je: ‘Hajde, hajde, dobit ćeš ti još’“, kazao je svjedok.
„Sproveo me Našid Delalić”, poručuje Vrvilo
Vrvilo je opisao i događaj koji se, prema njegovom iskazu, dogodio oko sedmog dana njegovog boravka u Muzičkoj školi. Tada je ponovno izveden na ispitivanje. Kazao je da je tom prilikom kao ispitivača prepoznao Tarahiju, za kojeg je naveo da mu je bio susjed, dok ga je, prema njegovim riječima, do prostorije za ispitivanje sproveo Našid Delalić. Vrvilo je kazao da ga je Tarahija udario u trbuh, nakon čega su uslijedile uvrede i udarci palicom. Prema njegovom iskazu, tom prilikom su mu upućivane i uvrede na nacionalnoj osnovi, uključujući psovke i riječi: „Jebala vas HZHB“. Kazao je da je od udaraca pao na pod te da u jednom trenutku više nije mogao ustati. Tijekom svjedočenja Vrvilo je opisao i fizičke karakteristike Našida Delalića, navodeći detalje po kojima ga je, kako tvrdi, mogao identificirati.
Prisjetio se i drugih zatočenika
Govoreći o osobama koje je susretao tijekom boravka u objektu, Vrvilo je naveo i nekoliko drugih imena.Kazao je da se sjeća kako je Našid Delalić jednom prilikom donio određenu kesu Draganu Jonjiću, za koju je, prema njegovom sjećanju, rečeno da se u njoj nalazio donji veš. Prisjetio se i Slavka Mandića iz Konjevića, za kojeg je kazao da je u Muzičku školu doveden naknadno. Spomenuo je i jednog mladića kojeg je identificirao kao Badrova. Vrvilo je kazao da su zatočenici mogli čuti vikanje i zapomaganje osoba koje su, prema njegovim riječima, bile izvođene na ispitivanja i udarane. Vrvilo se tijekom svjedočenja prisjetio i drugih osoba koje je, prema vlastitim riječima, zatekao u Muzičkoj školi. Posebno je spomenuo Narcisa Jonjića, za kojeg je kazao da je, nakon premlaćivanja, doživio i fizičku reakciju koju je svjedok opisao riječima da se „uneredio od batina“. Prema Vrvilovom iskazu, u jednom trenutku grupa od desetak zatočenika izvedena je iz objekta i ukrcana u kombi. Kazao je da ih je vozio Vejsil Lušija, a da su odvezeni do škole na Bilmišću. „Držali su nas dva-tri sata u kombiju“, prisjetio se Vrvilo. Nakon toga, prema njegovim riječima, trojica su zadržana, a njihovo prisustvo evidentirano je kod Crvenog križa. Jedan od dijelova iskaza koji je privukao posebnu pozornost odnosio se na događaj kojeg se Vrvilo prisjetio iz vremena boravka u podrumu. Kazao je da su jednog jutra, nakon što su se, kako je naveo, iz podruma čuli zvukovi premlaćivanja, među zatočenike došli muškarac i predstavio se kao Jusuf Karalić. Prema Vrvilovim riječima, Karalić je bio jednostavno odjeven, u trenerci, te se predstavio kao zapovjednik. „Došao je među nas i rekao da nam se ne smije ništa dogoditi i faliti“, kazao je Vrvilo. Prema njegovom iskazu, Karalić je nakon toga odredio trojicu osoba koje će biti nadležne za zatočenike. Vrvilo je kazao kako je nakon tog događaja došlo do promjene u postupanju prema njima.b„Od tada su nas manje mlatili“, rekao je svjedok. Vrvilo je tijekom iskaza govorio i o Slavku Mandiću, navodeći da je, prema njegovom sjećanju, dva puta bio pretučen.
Od Muzičke škole do KP doma
Vrvilo je kazao da je u podrumu Muzičke škole proveo ukupno 55 dana, nakon čega su on i drugi zatočenici prebačeni u Kazneno-popravni dom. Time je, prema njegovom iskazu, završilo njegovo zatočenje u objektu Muzičke škole, o kojem je pred Sudom govorio kroz opis vlastitih iskustava, ali i događaja kojima je, kako tvrdi, svjedočio ili ih čuo tijekom boravka u objektu.
Odgovori na pitanja obrane
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana optuženih postavila je Vrvilu pitanja i o okolnostima njegovog privođenja.vSvjedok je tada govorio o dvije bombe koje su, prema njegovim riječima, pronađene u njegovoj kući prilikom privođenja.bVrvilo je kazao da sumnja kako su mu bombe mogle biti podmetnute kako bi postojao razlog za njegovo privođenje. Istaknuo je da, prema njegovim riječima, prije toga nije imao nikakve bombe. O ovom dijelu iskaza svjedoka konačnu ocjenu, kao i o svim drugim navodima iznesenim tijekom svjedočenja, dat će Sud nakon što budu izvedeni i ocijenjeni svi relevantni dokazi.
Ivica Mitrović: „Odveli su nas u Muzičku školu, bez objašnjenja i bez rješenja o lišenju slobode“
Na današnjem ročištu svjedočio je i Ivica Mitrović, koji je pred Sudom Bosne i Hercegovine kazao da je tijekom rata bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane te da je bio raspoređen na području Drivuše, na pravcu prema Sarajevu i Zenici. Prema njegovim riječima, na tom se punktu nalazio sve do potpisivanja primirja početkom siječnja. Kazao je da su se na punktu, osim njega, nalazili njegov rođak Pero Mitrović i još dvojica pripadnika rezervnog sastava, za koje nije mogao sa sigurnošću potvrditi kojoj su formaciji pripadali, iako je, kako je naveo, vjerovao da su bili pripadnici Armije BiH. Mitrović je kazao da je već bio kraj siječnja kada su do njih stigle informacije o sukobu u Dusini. „Taj dan, u večernjim satima, pred naš punkt dolazi crveni kombi. Njih četvorica. Vidjeli smo da se radi o vojnoj policiji Sedme muslimanske brigade“, kazao je Mitrović. Prema njegovom iskazu, pripadnici vojne policije naredili su im da predaju oružje, nakon čega su ih ukrcali u kombi i odvezli u Zenicu. Mitrović je kazao da im tom prilikom nije objašnjeno zbog čega ih odvode, niti su, prema njegovom sjećanju, dobili bilo kakvo rješenje o lišenju slobode.
„U podrumu je već bilo desetak ljudi“
Nakon dolaska u Zenicu, prema njegovim riječima, odvedeni su u Muzičku školu, odnosno u prostoriju u podrumu objekta. „Tamo je već bilo desetak ljudi. Prepoznao sam Bracu i Janka, ali se ne mogu sjetiti njihovih prezimena“, kazao je Mitrović. Istoga dana, prema njegovom iskazu, izveden je na ispitivanje na kat iznad prostorija u kojima su bili zatočeni. Kazao je da su osobe koje su ga ispitivale najviše zanimala pitanja o tome tko je njihov zapovjednik, što rade Hrvati, jesu li naoružani te zbog čega postoji Herceg-Bosna. Ispitivanje je, prema njegovoj procjeni, trajalo oko pola sata, nakon čega je vraćen u podrum. Nakon njega ispitivan je i Pero Mitrović, njegov rođak, koji se požalio da je tijekom ispitivanja dobio batine, navodeći da je bio udaran po leđima i u području rebara, zbog čega je osjećao bolove.
„Zvonko Rajić bio je sav krvav“
Posebno se prisjetio Zvonka Rajića, za kojeg je kazao da je naknadno doveden u Muzičku školu. Prema Mitrovićevom iskazu, Rajića su doveli pripadnici vojne policije, a kada je stigao, bio je „sav krvav“, u bolovima i jaukao. „Nismo mu mogli pomoći jer, ako bismo mu pomogli, mi bismo dobili batine“, kazao je Mitrović. Govoreći o uvjetima u podrumu, svjedok ih je opisao kao loše. Za obavljanje nužde, prema njegovim riječima, koristila se kanta, dok su za hranu dobivali nešto nalik juhi i rižu. „Hrana je bila loša“, kazao je. Dodao je da, koliko se sjeća, u vrijeme njegova boravka u podrum više nitko nije dovođen.
„Svi smo bili u strahu“
Mitrović je opisao i događaj koji se, prema njegovom iskazu, dogodio trećeg dana boravka u Muzičkoj školi. Kazao je da je tada došlo pet ili šest osoba te da su zatočenici bili izloženi udarcima i psovkama.b„Svi smo bili u strahu. Udarali su nas i psovali, rukama i nogama“, kazao je Mitrović. Ipak, naveo je da osobno tada nije dobio batine. „Možda su me poštedili jer sam bio najmlađi“, rekao je. Prema njegovoj procjeni, cijeli događaj trajao je oko pola sata. Mitrović je kazao da je u Muzičkoj školi ukupno proveo tri dana, nakon čega je po njih došao kombi i odvezao ih prema Bilmišću. Odgovarajući na pitanja tijekom svjedočenja, Mitrović je kazao da se ne sjeća da je prilikom odvođenja netko od zatočenika bio evidentiran. Također je naveo da nije uspio identificirati osobe koje su ih čuvale ili sudjelovale u postupanju prema njima. Na pitanje o zapovjednoj strukturi, Mitrović je kazao da nije čuo tko su bili zapovjednici.
Osman Hasanagić: „Nije mi poznato da su u Muzičkoj školi bili hrvatski zarobljenici“
Na današnjem ročištu svjedočio je i Osman Hasanagić, rodom iz Rogatice, koji je prije dolaska u Zenicu živio u Goraždu. Kako je kazao pred Sudom, nakon prelaska u Zenicu bio je pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, a potom i 7. muslimanske brigade. Hasanagić je po struci bio pravnik, a u brigadi bio je raspoređen na poslove referenta za pravne poslove. Njegov angažman odvijao se u vrijeme ustrojavanja brigade, zbog čega je, kako je naveo, imao zadatak pripremati različite administrativne akte koji tada još nisu postojali – pravilnike, pravila, odluke i druge akte potrebne za funkcioniranje brigade. Prema njegovim riječima, zapovjednik Sedme muslimanske bio je Amir Kubura, dok je Nesib Talić obavljao dužnost pomoćnika za sigurnost. Vojna policija 7. muslimanske brigade bila je u Muzičkoj školiHasanagić je potvrdio da je u sastavu 7. muslimanske brigade postojao vod Vojne policije koji je bio razmješten u objektu Muzičke škole. Prema njegovom iskazu, Vojna policija koja je bila smještena u Muzičkoj školi pripadala je upravo 7. muslimanskoj brigadi, a njezin zapovjednik bio je Jusuf Karalić, kojeg je, kako je kazao, osobno dobro poznavao. Sjedište brigade, prema Hasanagićevim riječima, nalazilo se u Bilmišću, u zgradi osnovne škole. Međutim, kada je riječ o postojanju zatočenika u Muzičkoj školi, Hasanagić je pred Sudom kazao da mu takve informacije nisu bile poznate. „Meni osobno nije poznato da li je bilo zarobljenika hrvatske nacionalnosti. Nije mi poznato ni da je zgrada Muzičke škole imala podrum u kojem su navodno bili pritvoreni hrvatski zarobljenici“, kazao je Hasanagić. Hasanagić je potvrdio da je tijekom rata nekoliko puta dolazio u Muzičku školu, ali je naglasio da tamo nije dolazio zbog obavljanja poslova vezanih uz eventualne zarobljenike. Objasnio je da je u objekt dolazio ovisno o prirodi posla koji je obavljao. „Kada sam dolazio, nisam se nikome javljao. Svi su me znali kao pripadnika brigade i u tom smislu nije bilo potrebe za bilo kakvim evidentiranjem“, kazao je. Zbog toga, kako je naveo, nije mogao potvrditi niti je li u objektu bilo osoba koje su bile lišene slobode, niti je mogao govoriti o eventualnom postupanju prema njima. Govoreći o svojoj funkciji u brigadi, Hasanagić je detaljnije objasnio prirodu poslova koje je obavljao kao pravnik. Kazao je da je pripremao akte koji su se odnosili na disciplinske i druge prekršaje pripadnika brigade te da je surađivao s vojnim sudom, koji se nalazio u neposrednoj blizini Muzičke škole. Njegov posao, kako je objasnio, bio je postupati po prijavama protiv vojnika, procjenjivati težinu određenih prekršaja te predlagati nadležnima odgovarajuće mjere. „Ovisno o prekršaju, predlagao sam zapovjednicima mjere pritvora ili druge mjere“, kazao je Hasanagić. Dodao je da su vojnici protiv kojih bi bio pokrenut postupak, ovisno o okolnostima, mogli biti upućeni u Kazneno-popravni dom. Hasanagić je pritom jasno naveo da nije mogao potvrditi jesu li se takvi postupci odnosili na osobe koje su eventualno bile zatočene u Muzičkoj školi, jer, kako je kazao, nije znao da tamo uopće ima zarobljenika.
O Nesibu Taliću i Amiru Kuburi
Svjedok je govorio i o ljudima koji su obavljali zapovjedne i druge dužnosti u 7. muslimanskoj brigadi.Kazao je da se nakon nekoliko mjeseci Nesib Talić više nije nalazio u brigadi, ali nije mogao navesti razlog njegovog odlaska. Na pitanja o Karaliću, Hasanagić je iznio osobno pozitivno mišljenje o njegovom karakteru i profesionalnom odnosu prema poslu. Opisao ga je kao, prema vlastitom sjećanju, dobrog i humanog čovjeka te profesionalca. Za razliku od prethodno saslušanih svjedoka koji su govorili o vlastitom boravku u Muzičkoj školi, Hasanagić je pred Sudom prvenstveno govorio o organizaciji i funkcioniranju 7. muslimanske brigade i Vojne policije. Njegov iskaz istodobno potvrđuje da je Vojna policija 7. muslimanske brigade bila razmještena u Muzičkoj školi i da je njome zapovijedao Jusuf Karalić, ali je svjedok naveo da nije imao saznanja o tome da su u objektu bili pritvoreni pripadnici hrvatske nacionalnosti.
