Humanitarni konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu krenuo je na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 1993. godine.
No, na odredište na kojem je dočekan s velikim oduševljenjem, nakon brojnih kalvarija stigao je tek 20. prosinca 1993. godine.
Bio je to konvoj spasa za Lašvansku dolinu, konvoj koji su predvodili dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić sastojao se od 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj koja je bila na izdisaju, iako je glad opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline.
Na Pavlovici, kod Uskoplja, konvoj su zaustavili pripadnici Armije BiH i tu ih zadržali dva dana. Zastoj je nastao zbog bošnjačke ucjene, premda su bile pribavljene sve suglasnosti bošnjačkih vlasti čak i u Sarajevu.
Putem su ih, unatoč Unproforovim vozilima i zastavama Crvenoga križa, pljačkali, ubijali, kamenovali, zaustavljali bez razloga i ostavljali na hladnoći satima, rešetali im kabine, ubili vozača, ponižavali na sve načine.
Unatoč svemu, konvoj je stigao do odredišta, a euforičan, izgladnjeli narod dočekao ih je suzama radosnicama.
