Gotovo deset mjeseci nakon što su nalazi povišenih koncentracija olova u krvi stanovnika Vareša dospjeli u javnost, institucije u BiH još nisu ponudile odgovore niti osigurale transparentan i odgovarajući sustav zaštite stanovništva. Novo usporedno istraživanje Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT pokazuje kako dugogodišnje zanemarivanje industrijskog onečišćenja može ugroziti zdravlje čitavih generacija.
Kao primjer, navode kako je u La Oroyi u Peruu čak 99 % djece imalo je izrazito povišene koncentracije olova u krvi u vrijeme vrhunca poslovanja tvrtke, dok su povijesna istraživanja u Kabweu u Zambiji bilježila povišene vrijednosti kod približno 95 % ispitivane djece. Nakon utvrđene izloženosti olovu uslijedile su različite mjere i odgovori diljem svijeta.
Gotovo deset mjeseci nakon što je problem povišenih koncentracija olova u krvi stanovnika Vareša dospio u središte pozornosti javnosti, ključna pitanja i dalje su bez odgovora: odakle dolazi olovo, kojim su izvorima onečišćenja stanovnici izloženi i što su nadležne institucije konkretno poduzele kako bi spriječile daljnju izloženost? Unatoč ozbiljnosti zdravstvenih nalaza, Fondacija ACT smatra da dosadašnje reakcije vlasti na različitim razinama nisu rezultirale odgovarajućim, transparentnim i sveobuhvatnim mjerama zaštite ljudi i okoliša. Osnivanje radnih skupina ne može biti zamjena za neovisna istraživanja, djelotvoran zdravstveni nadzor i uklanjanje mogućih izvora onečišćenja.
Povišene koncentracije olova kod stanovnika Vareša
Podaci koje je Fondacija ACT pribavila od Javne ustanove Dom zdravlja Vareš dodatno potvrđuju ozbiljnost situacije. Prema službenom odgovoru od 17. rujna 2026. godine, tijekom siječnja i veljače provedena su tri kruga ispitivanja koncentracije olova u krvi, s ukupno 193 testiranja.
U prvom krugu, od 110 testiranih osoba, njih 44 ili 40 % imalo je vrijednosti iznad referentnih. U drugom krugu takve su vrijednosti utvrđene kod 19 od 49 testiranih, odnosno 38,7 %, a u trećem kod devet od 34 testirane osobe, odnosno 26,47 %.
Najviša zabilježena koncentracija iznosila je 295 µg/L, odnosno 29,5 µg/dL, što je više od osam puta iznad referentne vrijednosti od 3,5 µg/dL koju američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) koriste za prepoznavanje povišene izloženosti olovu kod djece. Međunarodne zdravstvene smjernice pritom upozoravaju da ne postoji sigurna razina izloženosti olovu.
Dostavljeni zbirni podaci ne omogućuju utvrđivanje jesu li pojedine osobe testirane više puta, ali jasno upućuju na potrebu za hitnim, sustavnim javnozdravstvenim odgovorom i zaštitom zdravlja ljudi.
Dodatnu zabrinutost izazivaju informacije koje posljednjih dana u javnosti iznose lokalno stanovništvo, aktivisti i mediji o gotovo tajnoj provedbi novih testiranja stanovnika Vareša, bez odgovarajućeg informiranja javnosti o njihovu opsegu, namjeni i rezultatima.
U situaciji u kojoj još nisu utvrđeni izvori onečišćenja stanovništva olovom, a među stanovnicima vlada opravdan strah za zdravlje, svako netransparentno postupanje dodatno produbljuje nepovjerenje u institucije, smatra ACT koji kaže kako institucije moraju hitno razjasniti tko provodi testiranja, po čijem nalogu, na temelju kojih postupaka i s kojim ciljem.
Međunarodni slučajevi upozoravaju na ozbiljne posljedice
Kako bi pokazao kakve posljedice može imati dugotrajno institucionalno nepostupanje, ACT je pripremio novo usporedno istraživanje o slučajevima onečišćenja olovom i drugim teškim metalima u Zambiji, Peruu, Keniji, Australiji i drugim zemljama.
Istraživanje pokazuje da su u brojnim zajednicama zdravstvene i okolišne posljedice trajale godinama ili desetljećima, dok su stanovnici vodili dugotrajne pravne bitke za pristup liječenju, sanaciju onečišćenja i utvrđivanje odgovornosti.
Posebno je značajan slučaj La Oroya u Peruu, gdje je Međuamerički sud za ljudska prava utvrdio odgovornost države zbog povreda ljudskih prava povezanih s industrijskim onečišćenjem. Sud je naglasio važnost načela predostrožnosti i obvezu države da zaštiti stanovništvo od ozbiljnih zdravstvenih rizika.
U slučaju Owino Uhuru u Keniji sudska je praksa pokazala da odgovornost za posljedice onečišćenja ne mora snositi samo privatni onečišćivač nego i nadležna državna tijela koja nisu izvršavala svoje regulatorne obveze.
Iskustva zajednica čije je slučajeve ACT istraživao upozoravaju upravo na to koliko visoku cijenu zajednice mogu platiti zbog dugogodišnjeg zanemarivanja upozorenja o izloženosti olovu.
Razmjere posljedica posebno ilustriraju podaci iz La Oroye, gdje je čak 99 % djece u vrijeme vrhunca poslovanja tvrtke imalo izrazito povišene koncentracije olova u krvi, te Kabwea, gdje su povijesna istraživanja bilježila povišene vrijednosti kod približno 95 % ispitivane djece, u pojedinim slučajevima čak do 100 µg/dL.
Višemilijunske odštete i dugoročne posljedice
Međunarodna iskustva pokazuju da posljedice institucionalnog nepostupanja nisu samo zdravstvene nego mogu rezultirati i višemilijunskim odštetama te dugoročnim obvezama sanacije onečišćenja.
U Keniji je Vrhovni sud potvrdio odštetu i sredstva za sanaciju u ukupnom iznosu od približno 15 milijuna američkih dolara zbog posljedica onečišćenja olovom u zajednici Owino Uhuru.
U peruanskom rudarskom gradu Cerro de Pasco istraživanja tla i vode pokazala su koncentracije mangana čak 7.750 puta, željeza 120 puta i cinka 91 put iznad zakonski dopuštenih granica, što je dovelo do pokretanja sudskog postupka sa zahtjevima za pokrivanje troškova zdravstvene zaštite stanovništva i preispitivanje rudarskih dozvola.
Koliko je teško ukloniti posljedice dugotrajne izloženosti pokazuje i primjer australskog grada Port Pirie, gdje je, unatoč višedesetljetnim programima smanjenja onečišćenja iz aktivne talionice, tijekom 2025. godine čak 79,8 % testirane dvogodišnje djece imalo koncentracije olova u krvi iznad 5 µg/dL, iako je istodobno zabilježeno i smanjenje prisutnosti olova u ukupnim suspendiranim česticama zahvaljujući poduzetim mjerama.
“Zajednička poruka ovih slučajeva jest da države ne smiju čekati konačno utvrđivanje izvora onečišćenja olovom i drugim teškim metalima prije nego što počnu istinski štititi zdravlje stanovništva. Nužni su neovisno ispitivanje mogućih izvora onečišćenja u Varešu, kontinuirano praćenje kvalitete zraka, vode, tla i prašine, dostupna zdravstvena zaštita i jasno utvrđivanje odgovornosti. Teret zaštite od industrijskih rizika ne smije biti prebačen na pojedine obitelji i pojedince”, zaključila je Azra Berbić, aktivistica i zamjenica direktorice Fondacije ACT.
Upozorenja na utjecaj rudarskih aktivnosti
Fondacija ACT godinama upozorava na sve rizike rudarskih aktivnosti u Varešu, posebno u odnosu na rijeku Bukovicu, koja je ključna za vodoopskrbu stanovništva Kaknja, Malu rijeku, koja je izvor pitke vode za Brezu, kao i na utjecaje rudarskih aktivnosti na Vrući Potok i slijev rijeke Trstionice.
Zabrinutost zbog mogućih posljedica za vodotoke, nedostatka odgovarajućih početnih istraživanja i postupanja nadležnih institucija bila je predmet pravnih i administrativnih aktivnosti Fondacije i prije nego što su nalazi olova u krvi stanovnika dospjeli u javnost.
Čak i tehničko izvješće o rudarskom projektu Vareš, objavljeno u lipnju 2025. godine, koje je za tvrtku DPM Metals izradila međunarodna konzultantska kuća SRK Consulting (UK) Limited, upućuje na potrebu za dodatnim hidrogeološkim istraživanjima, nedostatke podataka o utjecajima nizvodno od rudarskog područja te zabilježene incidente u Vrućem Potoku.
ACT se obratio Ujedinjenim narodima
Zbog ozbiljnosti i međusobne povezanosti ovih pitanja ACT je uputio obraćanje nositeljima posebnih postupaka Ujedinjenih naroda, uključujući mandate koji se odnose na ljudsko pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, opasne tvari i otpad, pravo na zdravlje, pravo na sigurnu vodu i sanitarne uvjete te druge povezane mandate.
Tim je obraćanjem ACT zatražio od tijela Ujedinjenih naroda da od Bosne i Hercegovine zahtijevaju hitne odgovore i plan mjera koje su institucije poduzele u vezi s ovim pitanjima te da, na temelju prikupljenih informacija, UN predloži hitne daljnje korake, poput neovisnog istraživanja.
“Zahtijevamo od nadležnih institucija da bez daljnjeg odgađanja osiguraju neovisno i sveobuhvatno ispitivanje mogućih izvora onečišćenja u Varešu, transparentno objavljivanje rezultata, kontinuirano zdravstveno praćenje stanovništva, posebnu zaštitu djece i drugih ranjivih skupina te hitne mjere za sprječavanje daljnje izloženosti”, naglasila je Azra Berbić iz Fondacije ACT.
Stanovnici Vareša, ali i susjednih općina Kaknja i Breze, imaju pravo znati čemu su izloženi, tko je odgovoran za zaštitu njihova zdravlja te zašto institucije pasivno promatraju ono što se događa u njihovim zajednicama.
Zdravlje ljudi ne smije čekati da se institucije dogovore tko je nadležan niti da posljedice postanu nepovratne. Iskustva drugih zemalja iz spomenutog istraživanja pokazuju da odgađanje zaštite dovodi do razornih posljedica.
Vrijeme je da institucije Bosne i Hercegovine na svim razinama počnu djelovati u korist zdravlja stanovnika Vareša, Kaknja i Breze, priopćili su iz ACT-a.
