U Bosni i Hercegovini prošle godine zabilježeno je gotovo 2.500 slučajeva nasilja u obitelji. Najčešće su žrtve žene, a počinitelji njihovi bračni partneri. Djeca su često posljedične žrtve takvog nasilja. Zašto se taj trend nastavlja i kako ga zaustaviti?
SOS telefoni su preopterećeni, a sigurne kuće ne mogu redovito primiti sve žrtve koje trebaju zaštiti od nasilnika. Prošle godine gotovo 500 osoba, žena i djece, smješteno je u sigurne kuće diljem BiH.
Dragana Miljković, socijalna radnica u Sigurnoj kući u Banjoj Luci, izjavila je: “Od kolovoza do početka travnja imali smo popunjene kapacitete, praktički nismo mogli primati žrtve nasilja jer nismo imali slobodnih mjesta za smještaj.”
Anamarija Divković, socijalna radnica u Sigurnoj kući u Tuzli, dodala je: “Prošle godine smo imali tragične zločine. Bilježili smo povećan broj femicida, što je potaknulo žene da traže krizni smještaj. Institucije su prepoznale hitnu potrebu za reakcijom kako bi žrtve bile odmah udaljene od nasilnih osoba.”
Službeni podaci pokazuju da nasilje ne opada, već raste. U BiH je prošle godine prijavljeno 2.450 slučajeva nasilja u obitelji.
Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” iz Banja Luke, istaknula je: “Imamo 60 posto povratnika nasilja u obitelji, što ukazuje da kaznena politika nije dovoljno učinkovita. Prema zadnjem izvještaju, 70 posto slučajeva su završili s uvjetnim kaznama. Kad se nasilje prelije u domove, ostavlja posljedice na djecu i mlade koji kasnije ulaze u veze ne znajući kako rješavati sukobe, već se oslanjaju na nasilne oblike ponašanja koje su naučili od roditelja.”
Nedavni slučajevi femicida vjerojatno su potaknuli žrtve da prijave nasilje. Uzroci nasilja mogu se tražiti u posljedicama rata, društveno-političkoj situaciji, lošim materijalnim uvjetima i odgoju.
Anamarija Divković također je naglasila važnost obrazovanja djece o nenasilnom ponašanju: “Treba krenuti od odgoja djece. Ne smijemo čekati da se nasilje dogodi, već ga trebamo spriječiti. Ključno je strogo kažnjavanje počinitelja.”
Promjene su moguće samo uz pooštravanje kaznene politike i promicanje nenasilnog odgoja. Nažalost, o nasilju se često govori tek kad se dogodi, a kad se događa u obitelji, brzo se prelijeva na društvo, kao što su nedavni slučajevi u Gradačcu, Lukavcu i Tuzli pokazali.
