Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u Bosni i Hercegovini je u stalnom porastu i za mjesec srpanj iznosila je 1.601 marku. Ipak, u usporedbi sa susjednim zemljama, ona je znatno manja, gotovo upola niža od one u Sloveniji. Sindikati upozoravaju da bi prosječna plaća morala biti najmanje 2.000 maraka ako se želi zaustaviti masovno iseljavanje, osobito mladih, koji zbog niskih primanja u Bosni i Hercegovini spas traže u zemljama Europske unije.
Prosječna plaća u BiH prošle je godine u srpnju iznosila 1.388 KM, dok je u srpnju ove godine dosegnula 1.601 KM, što predstavlja povećanje od 213 KM. Na rast prosječne plaće utjecao je i rast minimalnih plaća u entitetima – u Republici Srpskoj one sada iznose 900 KM, a u Federaciji BiH 1.000 KM. Ipak, i uz ta povećanja, BiH i dalje ima najniže minimalne plaće u regiji.
Minimalna plaća u Srbiji iznosi 1.078 KM, u Crnoj Gori 1.173 KM, u Hrvatskoj 1.467 KM, a u Sloveniji čak 1.760 KM.
Razlike su još izraženije kada se usporede prosječne plaće: u Bosni i Hercegovini one iznose 1.601 KM, dok je u Srbiji 1.821 KM, Crnoj Gori 1.985 KM, Hrvatskoj 2.810 KM, a u Sloveniji čak 3.114 KM.
Dodatni problem, upozoravaju sindikati, jest to što prosječna plaća od oko 1.600 maraka ne odražava stvarno stanje, jer dvije trećine radnika u zemlji zarađuje manje od tog iznosa.
„Plaću od 1.555 maraka i više prima tek svaki treći radnik u Republici Srpskoj. Dvije trećine radnika tu plaću ne mogu ni sanjati“, kaže Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka košarica za mjesec rujan 2025. godine iznosila je 3.431,60 KM, što znači da četveročlana obitelj s jednom prosječnom plaćom ne može pokriti ni polovinu osnovnih troškova života. Građani smatraju da plaće moraju rasti i da bi prosječna plaća trebala iznositi barem 2.000 maraka.
Iako je svima jasno da su povećanja plaća nužna, stručnjaci upozoravaju da bez gospodarskog rasta nema ni većih zarada, piše BHRT.
„Mi to, nažalost, nikada nećemo stići. Nemamo gospodarskog rasta, nemamo ozbiljna investicijska ni strateška ulaganja u razvoj gospodarstva. Kod nas je važnije zadužiti se i napraviti koji kilometar autoceste nego pomoći realnom sektoru“, govori Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.
Zaključak je jasan – da bi se u Bosni i Hercegovini preživio mjesec s prosječnom plaćom, koja je za većinu građana nedostižna, treba biti pravi čarobnjak. Oni koji to nisu, svoj spas traže daleko odavde.
