Mladi u Bosni i Hercegovini duboko cijene brak, obitelj i roditeljstvo, ali se suočavaju sa strukturnim preprekama i osjećajem da im institucije i poslodavci pružaju vrlo malo podrške – pokazuju novi nacionalni podaci iz istraživanja koje je proveo UNFPA, Populacijski fond Ujedinjenih nacija.
Istraživanje, dio globalnog istraživanja “Demografska budućnost”, provedeno je 2025. godine među 758 ispitanika u BiH starosti 18–39 godina (471 žena i 287 muškaraca), u sklopu regionalnog uzorka više od 13.500 ispitanika. Nalazi pokazuju da mladi u BiH ne okreću leđa obiteljskom životu – naprotiv, brak i roditeljstvo ostaju središnje životne vrijednosti – ali, za razliku od većine zemalja regije, BiH se izdvaja kao zemlja s najnižom razinom povjerenja u budućnost i najslabijom percepcijom institucionalne podrške mladima. Najniža percepcija podrške i prilika u cijeloj regiji: dok su mladi u istočnoj Europi i središnjoj Aziji u prosjeku iznenađujuće optimističniji od vršnjaka iz zapadne Europe i istočne Azije, BiH odstupa od tog regionalnog obrasca. BiH bilježi najnižu razinu slaganja da vlada pruža podršku mladima (osam posto), najnižu razinu slaganja da poslodavci podržavaju ravnotežu poslovnog i privatnog života (10 posto) i najnižu percepciju životnih prilika za mlade u cijeloj regiji (31 posto). Samo 26 posto mladih žena u BiH smatra da mladi imaju mnogo prilika u životu, a svega 23 posto žena izjašnjava se da su “veoma pozitivne” po pitanju vlastite budućnosti – oba su pokazatelja među najnižima zabilježenim u istraživanju.
Brak i obitelj ostaju temeljna životna vrijednost: unatoč nedostatku povjerenja u institucije, mladi u BiH i dalje snažno teže braku i obiteljskom životu. Oko 76 posto žena i 82 posto muškaraca u BiH teže braku – što je blizu regionalnog prosjeka od 79 posto. BiH bilježi i najviši udio u cijeloj regiji (48 posto) onih koji poštovanje zajednice smatraju “veoma važnim” razlogom za stupanje u brak ili stabilnu vezu. Roditeljstvo je motivirano osobnim, a ne društvenim razlozima: mladi u BiH se izdvajaju po tome što društvenim očekivanjima i pritisku okoline pridaju najmanji značaj u cijeloj regiji kao razlogu za roditeljstvo (samo osam posto navodi to kao “veoma važno”, jednako nisko kao u Srbiji) – što upućuje na to da su osobne, suštinske motivacije poput ljubavi, radosti i sreće dominantan pokretač želje za djecom, a ne društveni pritisak ili tradicija. Ovo je u skladu s regionalnim rezultatima da 87 posto mladih navodi radost i sreću kao “važan” ili “veoma važan” razlog za roditeljstvo.
Jaz između željenog i ostvarenog broja djece: s oko 1,2 djece po ženi u reproduktivnoj dobi, Bosna i Hercegovina spada u skupinu zemalja s najnižom stopom fertiliteta u svijetu. Istraživanje je zabilježilo da više od jedne petine žena (22 posto) u dobi od 35 do 39 godina u cijeloj regiji nema djece – a 95 posto njih to nije imalo za cilj, već je život bez djece rezultat spleta okolnosti koje im to nisu omogućile. Pokazalo se i da je prosječan idealan broj djece u regiji 2,6 za žene i 2,9 za muškarce, što znači da jaz između željenog i stvarno ostvarenog broja djece iznosi 1,25 djece kod žena i gotovo dvoje djece kod muškaraca. Novac, posao i partner, ali ne i stambeno pitanje – najveće su prepreke u BiH: za razliku od regije u cjelini, gdje je stambeno pitanje jedna od vodećih prepreka i braku i roditeljstvu, u BiH je ono relativno manje izraženo. Samo 18 posto mladih u BiH navodi nedostatak odgovarajućeg stambenog prostora kao veoma važnu prepreku braku (najniže u regiji, sa Srbijom, naspram regionalnog prosjeka od 27 posto), a 24 posto kao prepreku roditeljstvu (naspram prosjeka od 34 posto).
Umjesto toga, najveće prepreke braku u BiH su financijska nesigurnost (32 posto) i poteškoće u pronalasku partnera koji dijeli iste vrijednosti (22 posto), dok su najveće prepreke roditeljstvu financijski razlozi (36 posto), poteškoće u pronalasku odgovarajućeg partnera (35 posto) i zdravstveni problemi (33 posto). Regionalno izvješće UNFPA zaključuje da politike koje pokušavaju uticati na odluke mladih o rađanju djece kroz poticaje ili pritisak ne funkcioniraju, jer dolaze na kraju tog niza životnih koraka, u trenutku kad prethodni koraci nisu ispunjeni. Umjesto toga, potrebne su politike koje uklanjaju prepreke koje prethode odluci o braku i rađanju djece – u oblasti zapošljavanja, stanovanja, zdravstva i rodnih uloga u obitelji – kako bi mladi mogli ostvariti svoje životne i porodične ciljeve, priopćeno je iz UNFPA.
